Posljednji na bucket listi predvodnika modernizacije uskotrupnih flota. Nakon isprobanih zrakoplova Boeing 737MAX, Airbus A220, stigao je red i na Embraerov adut – E2 obitelj zrakoplova.
Zrakoplov smo imali prilike razgledati na Paris Air Showu 2023. gdje smo uz poziv za razgledavanje zrakoplova dobili i prezentaciju o performansama, narudžbama, pouzdanosti i sl. Ono što na početku treba naglasiti je da su uvjeti u kojima su izloženi zrakoplovi na Air Showu laboratorijski, odnosno izlagači prikazuju zrakoplov u puno ljepšem svjetlu no što je to možda uobičajeno. Unatoč tome, moram odmah na početku članka reći zapažanje zbog kojeg će me čitatelji ili voljeti ili mrziti: po putničkom iskustvu, E2 je najslabiji od tri mušketira – A220, MAX i E2. S tehničke strane definitivno ne, ovdje komentiram samo putničko iskustvo kao takvo.
Podatci o zrakoplovu:
Registracija: HB-AZK
Serijski broj: 20058
Tip: 195-E2
Datum prvog leta: 24. 6. 2021.
Ispitna registracija: PR-EDE
Starost zrakoplova: 2,2 godine
Konfiguracija kabine: Y134
Hex kod: 4B0294
Prvi dojam koji smo stekli ušavši u kabinu osjećaj je skučenosti. Kabina je u odnosu na konkurente (A220 i MAX) niža, pretinci za prtljagu manji, prozori su manji i samim time manje dnevne svjetlosti ulazi u kabinu. Ipak, sam ulaz uz vrata L1 je prostran, a imitacija drvenog poda daje neki premium touch ulaznom prostoru. Ono što je još bolje u odnosu na konkurente su sjedala. Stekli smo osjećaj da su nešto udobnija, a ono što je zasigurno praktičnije je to što su sjedala oslonjena samo na dvije „noge“ i to uz prolaz i prozor, što znači da po sredini nema noge sjedala koja bi smetala prtljazi. Uz to, možete ispružiti noge dijagonalno pa stičete osjećaj da je prostora za noge više.
Za neke putnike još može biti prednost to što je kabina u konfiguraciji 2-2, odnosno nema srednjeg sjedala.
Po izlasku iz kabine odlučio sam popričati s Helveticovim pilotom koji nas poziva da razgledamo kokpit. „Bicikl yoke“ je po mom mišljenju najsimpatičnija odlika Embraerovih zrakoplova i nešto što ih čini jedinstvenim. Kokpit je uredan i pregledan, novi i veći monitori u odnosu na E1 su pregledniji, a mogu se i prilagoditi osobnim preferencijama pilota (osim dijela za PFD). I ono što je Helveticov kapetan u šali naglasio kao najveću prednost u odnosu na A220: bočni prozori se mogu otvoriti!
Nakon razgledavanja kabine obišli smo zrakoplov izvana. Upravo ono po čemu ga pojedini ne vole, a zrakoplov čini moćnom pojavom na stajanci, to su motori. E2 obitelj zrakoplova dijeli iste motore kao i A220, A320neo, čak i ruski Irkut. A to je Pratt & Whitney GTF obitelj motora. Osobno bih ipak odbacio izjave da su ti motori nepouzdani jer, vodeći se tom analogijom, problematični bi bili svi zrakoplovi ispod čijih se krila nalaze. Pratt & Whitney naglašava da je pouzdanost motora 99,98 % te da uz više od 10.000 narudžbi vrijeme tehničkog sazrijevanja motora dolazi dvostruko brže u odnosu na motor V2500. A isto tako nemojmo zaboraviti da i CFM Leap ima stanovitih „problema“.
Zaključno, dojma sam da među konkurenatima, Embraer nudi kabinski proizvod regionalnog zrakoplova u odnosu na A220 i MAX koji ipak nude malo bolju kabinu. Ipak, kabinski proizvod je samo jedan i to, prema mom mišljenju, jedan od manje važnih faktora u kvaliteti zrakoplova kao takvog, a Embraer ovdje ima prostor za iskazati se. Uz to, nije tajna da prodaja E2 ne ide baš najbolje pa tvrtka jamči brze isporuke koje se ne broje u godinama kao kod konkurenata, već u mjesecima.
