U suradnji sa Hrvatskom kontrolom zračne plovidbe (HKZP), u narednom periodu ćemo vam nastojati predstaviti njihovu djelatnost kao i specifičnosti pojedinih zračnih luka u smislu kontrole letenja.
Za početak smo odabrali podružnicu koja je svoj posao kvalitetno odradila na zračnoj luci preko koje je lani, uz 17 postotno povećanje u odnosu na godinu prije, prešlo 2.289.987 putnika. Podružnicu koja je 13.srpnja.2016 u jednom danu imala 309 operacija a u tom mjesecu preko 7 000 operacija što je tu zračnu luku svrstalo među 10-15 aerodroma sa najvećim ekstremima u vršnim opterećenjima u danu ili mjesecu u Europi.
Predstavljamo podružnicu na aerodromu sa najvećim “špicevima”, ne samo u Hrvatskoj već izuzev Beča u široj regiji uključujući Bugarsku i Rumunjsku.
Naravno, govorimo o podružnici Split.
U zgradi HKZP – podružnice Split ljubazno su nas dočekali g.Denis Kosor – rukovoditelj podružnice i g.Damir Bekavac – Rukovoditelj službe kontrole leta.
HKZP podružica Split pod svojom ingerencijom ima dva aerodroma (LDSP i LDSB), šest hidroporta, heliodromi Divulje i Firule, letilišta Sinj i Hvar te sve padobranske aktivnosti u svom TMA (Terminal Manoeuvring Area) kojih nije malo.
Od 60 zaposlenih u splitskoj podružnici, čak 30 je kontrolora što je 50 posto dok je samo 5 posto osoba u adminstraciji. Ostatak zaposlenih su metorolozi, inžinjeri, tehničari, ARO (Air Traffic Services Reporting Office/Prijavna služba služba kontrole letenja) itd.
Od 30 kontrolora njih 12 ima dozvole za rad na aerodromima Split i Brač a njih 8 su i kontrolori-instruktori, objasnio nam je g. Kosor.
Od specifičnosti samog aerodroma iz perspektive kontrole zračne plovidbe gospodin Bekavac nam je izdvojio položaj same uzletno-sletne staze (USS) te nedostatak spojne rulnice.
Vjetar (bura) na ZL Split ne predstavlja neki veliki problem zbog položaja USS koja je okrenuta “u vjetar” ali s druge strane problem predstavlja blizina brda Kozjak zbog kojeg se većina prilaza odrađuje iz smjera juga prema stazi 05 što je problematično kada ljeti zapuše maestral te se trebao prilazni promet okrenuti prema stazi 23 preko grada Splita, odnosno Kaštela. Tada se koristi ulazna točka “Lima 3 (L3)” te nastoje što više pilota koji su upoznati sa geografskom situacijom i položajem aerodroma navesti da dolaze sa sjeverne strane (USS23) što nije zabranjeno ali se izbjegava.
Kako smo svjedočili proteklih godina da piloti nekih kompanija, od čega najviše easyJet često u finalni prilaz ulaze ne poravnati sa stazom te ponavljaju prilaz i slijetanje g.Bekavac nam je objasnio da je to problem nepoznavanja terena i same lokacije što je riješeno tako da je tvrtka easyJet vizualni prilaz LDSP implementirala u svoj simulator za treniranje posada na kojem vježbaju prije svake sezone jer su ipak jedan od najvećih operatora na ovoj zračnoj luci.
TMA Split je omeđen sa TMA ZADAR, TMA Dubrovnik te zračnim prostorima BiH i Italije. Većina prometa dolazi sa sjevera i sjeverozapada što je također specifično jer zrakoplov mora dosta visoko doći dok prelazi Zadar pa se uvelike koristi telefonska koordinacija između te dvije kontrole letenja.
Najveće čvorište u odlasku i dolasku je iznad otoka Žirje.
Zbog vidnog povećanja prometa na ZL Split a vezano za prošlogodišnju problematiku prihvata zrakoplova gdje su neki morali u holdingu čekati neko vrijeme g.Bekavac nam je rekao da taj problem nije vezan za njih, pa čak ni za nedostatak spojne rulnice, koliko na ograničenje same zračne luke u prihvatu i otpremi zrakoplova koja je limitirana brojem pozicija na stajanci (maksimalan kapacitet je 16 manjih zrakoplova) a i samoj infrastrukturi koja nije dostatna. Naime iako je stajanka proširena broj raspoloživih pozicija se nije bitno promjenio pa tako pri dolasku većih zrakoplova npr. Boeing 752-200 koji zauzme tri pozicije dolazi do manjka parking pozicija.
G. Bekavac nam je naglasio da je ZL Split, prema njihovim saznanjima već krenula sa radovima na rekonstrukciji. Ove godine se radi na rekonstrukciji samog terminala da bi se omogućio civiliziran prihvat i otprema putnika što je prioritet a od iduće godine bi se krenulo u riješavanje problematike spojnih staza odnosno rulnica.
Kapacitet prihvata zrakoplova što se tiče kontrolora, a vezano za navedene probleme je 12 operacija (polijetanja ili slijetanja) u satu.
Za kraj smo upitali naše domaćine i uvijek popularno pitanje nedostaje li im kontrolora? Objasnili su nam da je po tom pitanju problem sezonalnost prometa gdje se u toj struci nemože naći “sezonskih radnika” koje će potom kroz rad educirati. Školovanje za kontrolora je dugotrajan proces što onemogućuje taj tip zaposlenja ali da ekipa podružnice uspješno odrađuje svoje zadaće u svim segmentima.
Doznali smo da je zrakoplovstvo i vezane djelatnosti poprilično popularno u Splitu zahvaljujući tradiciji a i aktivnostima Aeroklubova Sinj i Split te Zajednice tehničke kulture pa tako i natječaji za kontrolora u tom gradu imaju dobar odaziv.
Autor zahvaljuje HKZP, posebice gospođi Halužan na suradnji, te gospodi Kosoru i Bekavcu na lijepom gostoprimstvu i izdvojenom vremenu u poprilično “burnom” danu. Naime prilikom našeg posjeta na LDSP se održavala manifestacija Noć otvorenih vrata HRZ i PZO.
– POSJETILI SMO: Noć otvorenih vrata HRZ i PZO –
Foto: Nenad Sredojević – Avioradar (SPU 27.01.2017)
