Trenutačna saznanja o nesreći Jeju Aira

Gotovo mjesec dana od teške nesreće Jeju Aira u južnokorejskoj zračnoj luci u Muanu, u kojoj je poginulo 179 osoba, preliminarno je izvješće donijelo širu sliku o slijedu događaja koji je završio eksplozijom zrakoplova Boeing 737-800 nakon što se zabio u betonsku konstrukciju.

Kako navodi portal Airline Ratings, upotpunjen je hodogram nesreće koji opisuje događaje posljednjih devet minuta leta prije tragične eksplozije na kraju uzletno-sletne staze. U 8:54 kontrolni je toranj odobrio letu Jeju Aira 2216 slijetanje na stazu 01 zračne luke u Muanu. U 8:57 toranj je izdao upozorenje o aktivnosti ptica na prilazu zračnoj luci, a dvije minute nakon toga, u 8:59, let 2216 je tijekom prilaza proglasio mayday zbog pretrpljenog udara ptice i otišao u go around. U 9:00 zrakoplov se ponovno odlučio na prilaz, ovog puta stazi 19, iz suprotnog smjera, što je toranj i odobrio. U 9:02 zrakoplov je došao u kontakt sa stazom uvučenim stajnim trapom te je u 9:03, nakon što se nije uspio zaustaviti, udario u betonsku konstrukciju nakon kraja staze kad je i eksplodirao.

Crna kutija, odnosno snimač podataka o letu, i snimač glasa u pilotskoj kabini prestali su snimati četiri minute prije nesreće. Točan se uzrok navedenom još istražuje, no najvjerojatnija je opcija da je snimanje prestalo zbog gubitka napajanja ili električnog kvara uzrokovanog prestankom rada motora. Zbog navedenog nema podataka o zadnjim minutama leta kao ni potvrde jesu li piloti pokušali ponovno pokrenuti motore. Snimači su poslani na daljnje analize.

Budući da su u oba motora pronađeni perje i krv, preliminarna izvješća o ovoj tragičnoj nesreći navode kako je zrakoplov Jeju Aira na letu 2216 pretrpio udar ptice što je rezultiralo potpunim gubitkom snage i sustava hidraulike. Zbog gubitka oba motora u završnoj fazi leta i hidraulike koja, među ostalim, upravlja stajnim trapom, nije bilo dovoljno vremena kako bi se stajni trap pokušao spustiti alternativnim načinom djelovanjem gravitacijske sile. Upravo je gubitak hidraulike jedan od kritičnih čimbenika ove nesreće budući da ona kontrolira važne letne karakteristike zrakoplova nužne za upravljanje kretanjem i stabilnošću zrakoplova. Vremenski su uvjeti isključeni kao čimbenici koji bi pridonijeli nesreći.

Nesreća Jeju Aira pokrenula je sigurnosna pitanja o protokolima prijevoznika za hitne slučajeve, o protokolima za ublažavanje rizika od sudara s divljim pticama i o spremnosti zračnih luka za djelovanje u hitnim slučajevima. Naime, oko zračne luke u Muanu nalazi se nekoliko područja na kojima ptice borave i hrane se, a navedeno predstavlja izrazit sigurnosni problem zrakoplovima koji polijeću i slijeću u zračnu luku. Problematično je bilo i kašnjenje u dolasku interventnih službi na mjesto same nesreće. Spominje se da je, unatoč pravovremenoj dojavi o nesreći, došlo do pogrešne komunikacije između kontrolnog tornja i timova hitnih službi što je odgodilo njihov dolazak na točnu lokaciju nesreće. Na navedeno kašnjenje utjecao je i nedostatak adekvatnih pristupnih pravaca mjestu nesreće te su prometne gužve na dostupnom pristupnom pravcu rezultirale kašnjenjem dolaska hitnih službi. Postavilo se i pitanje postojanja betonske barijere u ravnini staze, korištene u navigacijske svrhe.

Ova nesreća trebala bi pokrenuti poboljšanja navedenih sigurnih protokola kako bi se navedeni scenariji i potencijalne tragedije spriječili u budućnosti. Na tragu tome, nakon ove tragične nesreće, Južna Koreja odlučila je zamijeniti betonske barijere lomljivim konstrukcijama u nekoliko zračnih luka diljem zemlje.

Odgovori