Wizz Air najavio je uvođenje Starlink internetske povezivosti u svoju flotu od 2027. godine, čime će postati prvi europski ultra-niskotarifni zračni prijevoznik koji će putnicima ponuditi ovu satelitsku tehnologiju tijekom leta.
Riječ je o jednom od značajnijih iskoraka u segmentu putničkog iskustva kod niskotarifnih prijevoznika, budući da se kvalitetan internet u zrakoplovu donedavno uglavnom povezivao s premium prijevoznicima, dugolinijskim letovima ili dodatnim uslugama koje su se posebno naplaćivale. Wizz Air ovom najavom želi pokazati da stalna povezanost više ne mora biti privilegija skupljih karata, nego dio standardnog iskustva i u ultra-niskotarifnom segmentu.
Prema najavi zračnog prijevoznika, ugradnja Starlink sustava započet će 2027. godine, a njime bi trebali biti opremljeni zrakoplovi nove generacije u floti. Putnicima se obećava brza, stabilna i niskolatencijska internetska veza tijekom leta, uključujući mogućnost komunikacije, rada, pregledavanja sadržaja, slanja poruka i uporabu usluga koje su do sada u zraku često bile ograničene, spore ili potpuno nedostupne.
Ian Malin, glavni komercijalni direktor Wizz Aira, poručio je kako je ultra-niskotarifno letenje oduvijek bilo usmjereno na to da putovanje učini dostupnijim što većem broju ljudi. U tom smislu, Wizz Air najavljuje kako od 2027. želi putnicima ponuditi i pouzdanu internetsku povezanost, bez potrebe biranja između pristupačne cijene karte i mogućnosti tijekom leta ostati povezani s poslom, obitelji ili sadržajem koji im je važan.
Iz Starlinka, odnosno SpaceX-a, ističu kako je upravo povezivanje putnika i posade na visini krstarenja jedna od osnovnih namjena ove tehnologije. Jason Fritch, potpredsjednik Starlink Enterprise Salesa u SpaceX-u, izjavio je kako se tvrtka veseli suradnji s Wizz Airom i pružanju brze i pouzdane internetske usluge od polijetanja do slijetanja.
Starlink je posljednjih godina postao jedan od najbrže rastućih sustava internetske povezivosti u zrakoplovstvu. Njegova prednost temelji se na mreži satelita u niskoj Zemljinoj orbiti, što omogućuje manju latenciju u odnosu na tradicionalna satelitska rješenja koja se oslanjaju na geostacionarne satelite. Zbog toga Starlink sve češće biraju i veliki zračni prijevoznici. Među zračnim prijevoznicima koji su već uveli ili najavili uvođenje Starlinka su Qatar Airways, airBaltic, Air France, Hawaiian Airlines, United Airlines, Alaska Airlines, American Airlines i drugi prijevoznici, pri čemu American Airlines od 2027. planira ugradnju Starlinka na više od 500 uskotrupnih zrakoplova.
Osim brzine i latencije, važan dio priče je i poslovni model. Kod više prijevoznika Starlink se pozicionira kao besplatna ili barem znatno dostupnija usluga putnicima, za razliku od starijih modela interneta u zrakoplovu koji su često podrazumijevali skupe pakete, ograničene podatkovne planove i upitnu uporabnu vrijednost. Time se Wi-Fi u zrakoplovu postupno prestaje tretirati kao luksuzna dodatna usluga i postaje dio osnovnog putničkog iskustva.
Upravo zato najava Wizz Aira ima šire značenje od same tehnološke nadogradnje. Ako ultra-niskotarifni prijevoznik uvodi sustav koji putnicima omogućuje brzu i funkcionalnu internetsku vezu u letu, tada će se i očekivanja putnika prema ostalim zračnim prijevoznicima neminovno promijeniti. Putnici sve teže prihvaćaju objašnjenje da je let vrijeme digitalne izolacije, osobito kada moderni satelitski sustavi pokazuju da takvo ograničenje više nije tehnička nužnost.
U tom smislu zanimljivo je promatrati i odluke pojedinih regionalnih prijevoznika, uključujući Croatia Airlines, koji u novoj A220 floti uvodi Panasonicovo Ku-band satelitsko Wi-Fi rješenje. Iako je i to za hrvatskog nacionalnog prijevoznika velik iskorak u odnosu na dosadašnje stanje, teško je zanemariti činjenicu da se tržište vrlo brzo pomiče prema sustavima poput Starlinka. U usporedbi s novom generacijom LEO povezivosti, klasična Ku/GEO rješenja sve više djeluju kao prijelazna tehnologija: u pravilu nude slabije korisničko iskustvo, često drukčiji komercijalni model naplate, veću latenciju, a starije konfiguracije sa zamjetnijim radomima nose i nepovoljnije posljedice po masu i aerodinamički otpor. Dok sve veći broj velikih svjetskih prijevoznika bira Starlink kao standard buduće povezivosti, odluke o ugradnji starijih satelitskih rješenja već danas izgledaju kao tehnološki oprezan, ali ne nužno i dugoročno ambiciozan izbor.
