Autor ovog teksta dobio je priliku za putovanje u Rumunjsku. Zamalo je putovanje trebalo biti automobilom što bi za jednog zaljubljenika u zrakoplovstvo bila najgora opcija, no ipak na kraju je dobiveno zeleno svjetlo za putovanje zrakoplovom. Idući korak je bio pronalazak i kupnja karte za let. Kao polazište je odabran Zagreb, a prilikom pretrage dostupnih letova nudilo se nekoliko opcija. Možda su iz nekih okolnih aerodroma karte bile povoljnije nego iz Zagreba, ali ukoliko su se ukalkulirali troškovi automobila, parkiranja i cestarina polazak iz Zagreba se u tom trenutku činio kao najpovoljnija opcija. U većini slučajeva putovanje prema Rumunjskoj je bilo rezervirano za direktni let Zagreb – Bukurešt sa Croatia Airlinesom, no za povratak su tražilice izbacivale zanimljive kombinacije pošto na dan povratka nije bilo direktnog leta Croatie Airlines. Primjerice let sa Rumunjskim nacionalnim zračnim prijevoznikom Tarom na relaciji Bukurešt – Munchen sa tehničkim stajanjem u gradu Sibiu sa zrakoplovom Boeing 737-300 i nastavak iz Munchena sa zrakoplovom Croatia Airlinesa prema Dubrovniku i zatim presjedanje na let za Zagreb. Četiri leta, 3 zrakoplova, pa gdje će se naći bolja kombinacija. No nažalost, ta opcija je trajala vrlo kratko i više je nije bilo moguće kupiti. Možete zamisliti tugu, a najbolja stvar što je cijena karte bila među najpovoljnijima. Zatim je bila zanimljiva opcija sa Turkish Airlinesom preko Istanbula. Bilo je moguće odabratii letove na način da se može ostati dio dana u Istanbulu, pa da se malo istraži grad, no nažalost vremena putovanja nisu odgovarala pošto je povratni let bio rano ujutro i ne bi bilo moguće stići na njega zbog obaveza taj dan. Iako je ta opcija imala još jednu veliku zanimljivost, na letu Bukurešt – Istanbul leti zrakoplov Airbus A330-200, pa da se na letu unutar Europe leti sa širokotrupnim zrakoplovom, jer to nije baš tako česta pojava. No na kraju je odabrana zanimljiva solucija, let preko Zuricha sa Swissom i njihovim zrakoplovom Bombardier CS100. U ovom članku se nećemo doticati leta Zagreb – Bukurešt, osim što mogu spomenuti kako sam osobno bio iznenađen strukturom putnika koji su putovali tim zrakoplovom. Većinu putnika su činili poslovni ljudi, a prema putovnicama dio putnika su bili i državljani Rumunjske. Sveukupno je na letu bilo 40-ak putnika. Na letu Zurich – Zagreb zrakoplov je bio gotovo u potpunosti popunjen.
No vratimo se sada glavnoj temi ovog članka, a to je zrakoplov Bombardier CS100. Iako danas više ne poznajemo taj zrakoplov pod tim nazivom, već pod imenom Airbus A220-100, ipak ću ga u većini slučajeva u ovome članku i dalje zvati CS100.
Prema dostupnim informacijama iz Airbusa do kraja srpnja 2018. godine bilo je isporučeno svega 8 zrakoplova Airbus A220-100 i 31 zrakoplov Airbus A220-300.
Zračni prijevoznici koji u svojim flotama posjeduju zrakoplove Airbus A220:
- Swiss – 8x A220-100, 15x A220-300
- Air Baltic – 10x A220-300
- Korean Air – 6x A220-300
Sveukupno je naručeno 402 zrakoplova iz serije Airbus A220, od toga 123x A220-100 i 279x A220-300.
Let sa CS100/A220-100
Došao je dan za putovanje. Meni je ovaj let premijera u tom zrakoplovu, baš me interesira kako je letjeti u njemu, uz to isprobati ću po prvi puta i uslugu u Swissovim zrakoplovima. Iako sam do sada isprobao gotovo 40 zračnih prijevoznika diljem svijeta nikako naletjeti na neku kombinaciju sa Swissom. O samom aerodromu neću puno, to je ipak neka druga tema. Samo ukratko, prijava za let je prošla vrlo brzo, Star Alliance prijevoznici šaltere za prijavu na let imaju u novijem dijelu aerodroma, barem tako izgleda prilikom ulaska u taj dio. Granične formalnosti i sigurnosni pregled su prošli brzo, bez većih čekanja.
U predviđeno vrijeme moj zrakoplov je sletio na aerodrom na letu iz Zuricha, zrakoplov je registracije HB-JBG, suzdržati ću se od komentiranja registracije. Kada pogledate zrakoplov primjećujete kako su motori nove generacije dosta veći u odnosu na starije generacije motora na zrakoplovima slične veličine. U pozadini možete primjetiti Taromov Boeing 737 u retro bojanju.
Do zrakoplova smo prevezeni autobusom, treba prije samog ukrcaja uhvatiti još koji dobar kadar.
I ukrcaj. Prvo što se primjeti kada sjedneš na svoje sjedalo u zrakoplovu su ogromni prozori. Stvarno ostaneš zapanjen njihovom veličinom. Navikli smo na relativno male prozore u zrakoplovima slične veličine poput Airbusa A320 serije, Boeinga 737, Embraera E-Jet serije i ostalima, ali ovo je nešto fascinantno. No nemojte sada steći dojam kako je taj prozor veličine metar puta metar, no veći su od onoga na što ste navikli. Naravno, veći prozor znači i bolji pogled prema van.
Iduća stvar koja mi je zapela za oko su metalizirani dijelovi sjedala. Možda je to samo sitnica i mali detalj, ali daje dašak luksuza. Ukoliko usporedite sjedala iz zrakoplova niskotarifnih prijevoznika koji su gotovo cijeli plastični i koji izgledaju jeftino untatoč kožnim dijelovima, dok ova sjedala u Swissu izgledaju baš profinjeno. Osjećaš da letiš sa klasičnim prijevoznikom koji pazi na detalje i koji želi da se putnici osjećaju ugodno u kabini zrakoplova.
U razini očiju na sjedalu ispred vas vam se nalazi pretinac za putne časopise i karticu sa sigurnosnim instrukcijama.
Mjesta za noge ima dovoljno, te se ne osjećate kao da ste stisnuti između sjedala kao kod nekih drugih prijevoznika. U donjem dijelu naslona ispred vas imate dva manja pretinca za ostavljanje manjih stvari poput mobitela. Naravno, nemojte zaboraviti te stvari prilikom iskrcavanja iz zrakoplova.
Stolić je na kraju zaobljen i dovoljno je velik da ga na njega stavite dosta stvari poput prijenosnog računala, knjige ili drugih stvari potrebnih za rad ili skraćivanje vremena tokom leta..
Ono što je zanimljivo kod zrakoplova Bombardier CS100 i CS300 da imaju nesimetričan raspored sjedenja 2-3. Dakle u jednom redu su lijevo ili desno ovisno sa koje strane gledate dva sjedala, a sa druge strane tri sjedala. To je odlična stvar ukoliko putujete nekuda u paru pa možete rezervirati sjedala na strani zrakoplova sa dva sjedala i imati malo više privatnosti. Na slici ispod možete vidjeti da zrakoplov nije bio popunjen do posljednjeg mjesta. Ono što sam primjetio da je Swiss za putnike koji imaju sjedala rezervirana na strani sa tri sjedala razmjestio iste tako da je jedan putnik uz prolaz, a drugi uz prozor. Naravno to ne znači da prilikom svakog putovanja ćete imati slobodno srednje sjedalo.
Ukoliko pogledamo prednji dio zrakoplova možemo primjetiti kako nema pregrade odnosno zastora koji bi odjeljivao putnike u poslovom razredu od putnika u ekonomskom razredu.
Svi putnici su se ukrcali i zrakoplov je bio spreman za polijetanje. Moram priznati da su motori vrlo tihi. Istina je ono što pričaju o motorima nove generacije da su puno tiši od svojih prethodnika. No vrlo je zanimljivo čuti neobičan zvuk koji proizvode prije polijetanja kada motori „daju gas“ (od 0:15 u videu).
Polijetanje je bilo ugodno po osjećaju iz putničke kabine.
Negdje iznad Rumunjske.
Dobrim dijelom puta se nije vidjelo ništa drugo osim oblaka.
Za spuštanje zaštite od sunca morate ju povući sa gornje strane prozora.
Odlična stvar koju Swiss ima u svojem CS100 je mali ekrančić na kojem se prikazuju reklame i informacije o letu, karta sa lokacijom, vrijeme dolaska i udaljenost. Takvu sitnicu nećemo vidjeti u regionalnim zrakoplovima u Europi, ovo je još jedna stvar koja znači puno putniku.
Nakon nekog vremena kabinsko osoblje je podijelilo sladoled. To mi je bilo iznenađenje pošto sam očekivao standardne sendviče, kolače ili nešto slično tome što se najčešće dobije na letovima unutar Europe. Nije se moglo birati između više okusa sladoleda, ali moram priznati da je sladoled bio fin. Uz sladoled se moglo birati i piće po izboru.
Nakon nekog vremena kabinsko osoblje je prošlo još jednom kroz zrakoplov i ponudilo putnicima čokoladu. Uzeo sam ju, dobro će doći kasnije tokom putovanja „ako padne šećer“. Možda i sam catering nije bio nešto posebno, ukoliko ste gladni nećete se najesti, ali barem nešto možete prizalogajiti. Čokolada je jedan od zaštitnih znakova Švicarske, tako da tu dajem plus Swissu, jer želi putnicima dati nešto svoje, nešto autohtono.
Da vidite kako izgleda krilo kada se koriste zračne kočnice, sada smo već na prilazu zračnoj luci Zurich.
Zbog gužve na prilazu aerodromu morali smo „gubiti vrijeme“ u zraku, pa smo se malo vrtili.
Oko Zuricha je bilo dosta loše vrijeme, kiša i puno oblaka.
Zanimljiv način reklamiranja proizvoda, petica za ideju (pogledajte jednu od oranica).
Sletjeli na svoj cilj, zračna luka Zurich nakon nešto više od 2h leta.
Eto i za broj veće varijante zrakoplova od ovoga u kojem se nalazim.
Odabir boja unutar kabine je zanimljiv, nema šarenih boja osim natpisa Swiss. Sjedala su smeđa sa presvlakama boje bijele kave.
Kada smo izlazili iz zrakoplova, novi putnici su već čekali ukrcaj, iduća destinacija tom zrakoplovu je bio London City Airport (LCY).
Nakon putovanja i premijere u zrakoplovu Bombardier CS100 odnosno Airbus A220-100 mogu reći da sam oduševljen. Veliki prozori, ekrani sa informacijama o letu i ostale sitnice u kabini donose novu razinu putovanja na regionalnim rutama. Iako neki zračni prijevoznici taj zrakoplov koriste na puno dužim rutama, primjerice Air Baltic na relaciji Riga – Abu Dhabi gdje je trajanje leta duže od 6 sati, taj zrakoplov zračnim prijevoznicima donosi fleksibilnost i velike mogućnosti. Može se koristiti na kratkim rutama kao regionalni zrakoplov, može ga se koristiti na dužim rutama gdje je potreban manji kapacitet, mogu ga koristiti za otvaranje novih ruta.
Swiss kao zračni prijevoznik mi se dopao, usluga je jako dobra, kabinsko osoblje također. Samo mogu reći da ukoliko mi se u budućnosti pruži prilika rado bi opet odabrao letjeti sa Swissom, a pogotovo sa njihovim zrakoplovima Airbus A220.
Foto: I.G. (avioradar)
