Svi znamo za Let L-410 Turbolet — jedan od najraširenijih malih turbopropa s postsovjetskog prostora, ali ujedno i jedan od statistički, uvjetno rečeno, najnesigurnijih zrakoplova svoje kategorije. No gotovo nitko ne zna za njegovog mnogo ambicioznijeg srodnika, Let L-610, projekt koji je trebao postati moderna i ozbiljna konkurencija zapadnim regionalnim zrakoplovima poput ATR-a 42 i Dasha 8, ali koji je završio kao jedno od najpoznatijih promašaja češke avioindustrije.
Priča o L-610 počinje krajem 1970-ih, kad je Aeroflot, tada najveći zrakoplovni sustav na svijetu, potražio zamjenu za zastarjeli Antonov An-24. Let Kunovice, ojačan uspjehom L-410, dobio je zadatak razviti dvomotorni turboprop za oko 40 putnika, sa stlačenom kabinom, modernijom avionikom, naprednijim performansama i doletom koji bi pokrio goleme sovjetske udaljenosti. Bio je to prvi pokušaj da se jedan proizvođač iz istočnog bloka ozbiljno uključi u segment u kojem će kasnije dominirati ATR 42 i serija Dash 8.
Već u ranoj fazi razmatrana je i četveromotorna inačica — kompromis koji bi koristio stariji, ali dokazani Walter M601, jer se očekivalo da će razvoj potpuno novog motora M602 biti dugotrajan i neizvjestan. Nakon nekoliko godina dvojbi, četveromotorna opcija napuštena je 1985., a projekt je nastavio kao klasični dvomotorni turboprop. Za M602 su razvijani i potpuno novi sustavi, uključujući petokrake sporohodne propelere V518, pomoćnu jedinicu SAFÍR te više od 200 instrumenata i agregata projektiranih posebno za L-610.
Paralelno su se provodila iscrpna testiranja sustava na različitim platformama: navigacija na L-410 UVP-E, električni sustavi na modificiranom zrakoplovu Avia Av-14, a kompletnu pogonsku jedinicu testirao je leteći laboratorij Il-18LL. To je bio jedan od najopsežnijih testnih programa ikad provedenih za civilni zrakoplov u ČSSR-u.
Prvi let L-610 obavljen je 28. prosinca 1988., povodom čega je snimljen i kratki dokumentarac „Šest stupnjeva slobode”. Do sredine 1990. izgrađena su još tri prototipa te dva primjerka za lomna i zamorna ispitivanja. U isto vrijeme započeli su razgovori s General Electricom o ugradnji njihovih CT7 motora, što je dovelo do razvoja inačice L-610G namijenjene zapadnom tržištu, s CT7-9D motorima i četverokrakim Hamilton Standard propelerima.
Zrakoplovi s domaćim motorima M602 nosili su oznaku L-610M. Jedan prototip (XL-610M X05) testiralo je i češko ratno zrakoplovstvo iako nikad nije službeno uveden. Certifikacija je bila planirana za 1994., a isporuke početkom 1995., dok se certifikacija L-610G očekivala 1997. godine. Drugi L-610G, potpuno usklađen s FAR-25 standardom, poletio je 1997. i postao posljednji ikad izgrađeni L-610 koji je letio.
U tom trenutku projekt je već gubio tlo pod nogama. Pad istočnog bloka i kolaps Aeroflota kao naručitelja uništili su početni poslovni plan. Nakon toga je Let preuzela američka Ayres Corporation i preimenovala L-610G u Ayres 7000, ali projekt nikad nije dobio financiranje za nastavak razvoja. Jedan od američkih prototipova godinama je propadao na Southwest Georgia Regional Airportu, sve do konačnog bankrota Ayresa 2001. godine.
Godine 2006. novi vlasnik završava priču: svi alati, naprave i nedovršeni dijelovi bivaju otpisani i fizički uništeni. Planirana protupodmornička inačica L-610MPA ostala je samo na papiru. Svega osam primjeraka je izgrađeno: šest letećih i dva za statička testiranja. Ipak, nekoliko ih je spašeno. Jedan kompletan zrakoplov te dva trupa i krila čuvaju se u Muzeju zrakoplovstva u Kunovicama, gdje se od 2018. provodi detaljna restauracija zrakoplova s ciljem izložiti je potpuno obnovljenu. Drugi kompletan zrakoplov (OK-024) danas je izložen u Muzeju zrakoplovstva u Olomoucu. L-610 pritom nosi dva važna „prva mjesta”: bio je najveći čehoslovački regionalni zrakoplov ikad konstruiran te prvi razvojni program u državi koji je uključivao stlačenu kabinu i integralne spremnike goriva.
U ruskim krugovima 2017. pojavljuje se zamisao o obnovi projekta L-610, a 2019. ju je i službeno potvrdio ruski ministar industrije Denis Manturov. Plan je bio jasan: proizvodnja u Jekaterinburgu (UZGA), gdje se sastavljao L-410 NG te isporuke prvih L-610 od 2023. nadalje. Yakutia Polar Airways čak je najavio narudžbu njih deset.
Razlog za obnovu bio je prozaičan — Rusija, ostajući bez ukrajinskih Antonova, željela je „domaću” zamjenu za An-24 i An-26. Novi L-610 trebao je dobiti veći MTOW, veći kapacitet, novi trup, moderniju avioniku i poboljšane performanse. No nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022., vlasnik UZGA ostao je bez čeških proizvodnih kapaciteta i izvornog proizvođača. Aircraft Industries a.s. preuzela je češka tvrtka Omnipol koja se do danas nije izjasnila o nastavku projekta — a cjelokupna dokumentacija i dalje je u Rusiji.
Nakon gašenja L-610 i financijskog urušavanja, Let Kunovice preživio je samo zahvaljujući povratku na male serije L-410. Dolaskom ruskog UGMK-a uspostavljena je stabilnost, modernizirana tvornica i razvijen L-410 NG. Kratko se planirala i selidba cjelokupne proizvodnje u Rusiju, no taj projekt je propao.
Danas je Let Aircraft Industries znatno skromniji nego u vrijeme ambicija oko L-610, ali stabilan — usredotočen na nišnu proizvodnju kratkolinijskih turbopropova, održavanje postojeće flote i povremene modernizacije.
L-610 ostaje industrijska lekcija: i tehnički potentni projekti mogu propasti kad im ponestane vremena, tržišta i političkog oslonca. Bio je to najveći i najambiciozniji zrakoplov ikad razvijen u ČSSR-u, ali i jedan od najjasnijih primjera kako geopolitička stvarnost može srušiti i ono što je na papiru izgledalo kao siguran uspjeh.
