MiG-ovi HRZ-a već su napustili dežurni dvojac, a uskoro će biti i zauvijek prizemljeni. Na sam spomen zrakoplova MiG, većini osoba u Hrvatskoj pada na pamet samo jedan model zrakoplova, MiG-21, jedan od najlegendarnijih i najslavnijih vojnih zrakoplova svih vremena, prvenstveno zbog svoje dugovječnosti. U službi je gotovo sedam desetljeća u više od 50 ratnih zrakoplovstava diljem svijeta te je dugo bio okosnica i Hrvatskog ratnog zrakoplovstva u čijem je sastavu od njenog osnivanja do umirovljenja prošlo 40-ak zrakoplova.
Zrakoplov je prvenstveno bio zamišljen kao lovac/presretač koji može postići velike brzine i u kratkom vremenu presresti cilj te je stoga konstruiran manjih dimenzija i male težine.
Rani prototipovi zrakoplova nisu nosili oznake MiG-21 nego YE (Yedinitsa), kojih je ukupno napravljeno šest. Veće razlike bile su u obliku krila i motorima: YE-1 i YE-2 sa strelastim krilom i YE-4 i YE-5 s delta krilom čiji je dizajn budući MiG-21 zadržao. Razlike u motorima bile su u snazi: Mikulinov AM-9B (isti motor korišten je na MiG-u 19) te Mikulinov AM-11 koji je imao veću snagu od AM-9B, ali je imao i veću sklonost nastanku požara.
Na kasnijim inačicama, pojavom modela F13 pojavio se motor Tumansky R-11 veće snage, 38 kN, bez naknadnog sagorijevanja, i 56 kN s forsažom (naknadnim sagorijevanjem). Kasnije su se pojavile novije, jače i modernije inačice motora.
Inačice kroz povijest
MiG-21P – bez strojnica, s mogućnošću nošenja dvije rakete zrak-zrak, bez mogućnosti noćnog letenja i nije bio prikladan za sovjetsku protu-zračnu obranu
MiG-21PF – razlikuje se od P verzije po tome što su iza kabine ugrađeni spremnici goriva te je dobio prepoznatljivu grbu koju su preuzeli kasniji modeli
MiG-21-PFS – model s ovom inačicom Tumansky R-11-F2-300 koji je dizajniran tako da omogući polijetanje i slijetanje s manjim brzinama
MiG-21R – zrakoplov s 4 podvjesne točke, 2 za rakete, 2 za dodatne spremnike goriva, zamišljen kao izviđački zrakoplov, imao je mogućnost nošenja tzv. izviđačkih kapsula
MiG-21S – lovačka inačica R verzije s novim radarom i većim dometom
MiG-21M – inačica za izvoz, identičan S verziji
MiG-21SM – prvi model na kojem je korišten Tumansky R13 potiska 40 kN bez i 64 kN s dodatnim izgaranjem.
MiG-21SMT i MT nikad nisu izašli iz tvornice zbog dodatne težine i motora koji nije mogao isporučiti dovoljno potiska
MIG-21bis – posljednja i najmodernija inačica, opremljena novim i daleko snažnijim motorom Tumansky R-25 koji je u izvanrednim uvjetima mogao isporučiti 95 kN potiska, ali samo na kratko vrijeme. R-25 je bio prilagođen letovima na niskim visinama, dok prošle inačice nisu.
Osim novog motora, ugrađeni su novi radar, navigacijski sustav koji je omogućavao slijetanje u lošim vremenskim uvjetima, a imao je i mogućnost nošenja po dvije rakete zrak-zrak na jednoj podvjesnoj točki.
MiG-21 u Hrvatskoj
25. 10. 1991. Rudolf Perešin pokušao je Hrvatskoj nabaviti prvi zrakoplov MiG-21. Iako je zrakoplovom sletio u Austriju, sam njegov čin i izjava ”Ja sam Hrvat, ne mogu i neću pucati na Hrvate!” skrenuli su pozornost na tadašnja zbivanja u Hrvatskoj.
Niti četiri mjeseca kasnije, početkom veljače 1992., pilot Danijel Borović poletio je iz baze Željava u formaciji s drugim zrakoplovima te se nedugo nakon toga odvojio te po noći sletio na pulsku zračnu luku gdje je sletio uz pomoć kamionskih svjetala. Ovime je Hrvatskoj dobavio prvi zrakoplov MiG-21, povijesne oznake 101, te je tako HRZ dobilo prvi nadzvučni zrakoplov.
Sredinom svibnja 1992. dobavljena su još dva zrakoplova preletima pilota Ivice Ivandića i Ivana Selaka. Ivandić je sa svojim kasnije nazvanim ”Osvetnikom Vukovara” sletio na Resnik, a Selak sa svojim ”Osvetnikom Dubrovnika” na Pleso.
Iako je Hrvatskoj bio nametnut embargo, HRZ je do kraja 1993. godine raspolagalo s 20-ak zrakoplova MiG-21. Iako je u 90-im sam zrakoplov bio zastario u odnosu na zrakoplove zapadne proizvodnje, MiG-21 odigrao je značaju ulogu u operacijama ”Bljesak” i ”Oluja” zbog svojih letnih karakteristika, vatrene moći i vještina svojih pilota.
Početkom 2000-tih, kako je bilo očito da se radni vijek MiG-ova bliži svome kraju, postojala je zamisao zrakoplove zamijeniti novijim i modernijim. Zbog same cijene novih zrakoplova, odluka o nabavi je odgađana te je na koncu odlučeno da se dvije eskadrile od ukupno 24 zrakoplova moderniziraju u Rumunjskoj 2003. godine. Naposljetku, modernizirano je samo 12 zrakoplova. Nakon modernizacije bilo je predviđeno da će zrakoplovi letjeti do kraja desetljeća, ali zbog svjetske krize odluka je odgođena.
2013. godine odlučeno je da će zrakoplovi biti poslani u Ukrajinu na obnovu kako bi im se dodatno “produžio život”, ali zbog izrazito lošeg stanja pojedinih zrakoplova, Hrvatska je od ukrajinske tvrtke u kojoj je rađen remont kupila pet zrakoplova.
Obnovljeni hrvatski i kupljeni ukrajinski MiG-ovi trebali su ostati u službi do kraja 2022. godine, ali zbog problema u nabavi izraelskih F-16, slanje MiG-ova u mirovinu je ponovno odgođeno.
Osim izraelskih F-16, 2017. godine Hrvatskoj su nuđeni novi SAAB JAS 39 Gripen, General Dynamics F-16 te rabljeni grčki F-16. Ponuda Izraela je procijenjena najpovoljnijom za Hrvatsku, ali zbog nemogućnosti dobavljanja zrakoplova sa standardima koji su prvotno nuđeni, odustalo se od nabavke zrakoplova F-16.
Od nabave se prvotno odustalo početkom 2019. te govora o ponovnom pokretanju procesa nabave do 2020. godine nije bilo, a kasnije je zbog pandemije COVID-a postupak odgođen. Ipak, nakon izbora 2020. godine, odlukom nove (stare) vlade ponovno je pokrenut postupak nabave zrakoplova.
Ponude su ostale više-manje iste: novi američki F-16 i Gripen, rabljeni izraelski F-16, ali pojavilo se novo ime – Dassault Rafale francuskog ratnog i svemirskog zrakoplovstva.
Procjenom zaprimljenih ponuda, sredinom 2021. donesena je odluka da će Hrvatska nabaviti 12 zrakoplova Dassault Rafale od francuskih zračnih i svemirskih snaga. Ugovor vrijedan skoro milijardu eura (999 milijuna) pokriva školovanje zrakoplovnog kadra, sustave naoružanja, rezervne dijelove i logistiku.
Prvih šest zrakoplova Rafale stigli su u Hrvatsku krajem travnja 2024., sedmi je stigao u studenom, a osmi u prosincu te je predviđen rok isporuke od jednog zrakoplova mjesečno do isporuke svih 12.
Iako je obuka pilota na Rafalima u punom jeku, puna operativna spremnost Rafalea se očekuje do kraja 2025. godine, a do tada bi hrvatsko nebo trebali čuvati talijanski Eurofighteri i mađarski Gripeni.
Treba spomenuti sve hrabre i pale Vitezove prilikom izvršenja svojih zadaća:
- 6. 1992. (prvi hrvatski MiG 101) kod bosanske Posavine, prilikom izvršavanja borbene zadaće, poginuo je pilot Ante Radoš
- 9. 1993. kod Vrginmosta oboren je MiG-21 (103 – Osvetnik Vukovara), poginuo je pilot Miroslav Peris
- 4. 1995. prilikom priprema za operaciju ”Bljesak”, kod Đakova je poginuo pilot Zlatko Mejaški
- 5. 1995. u akciji ”Bljesak”, kod Bosanske Gradiške poginuo je pilot Rudolf Perešin
- 8. 1996. kod Velike Gorice, prilikom povratka s vježbe, poginuo je pilot Ivan Bosnar.
Buka vaših motora zvuk je slobode koju zahvaljujući vama živimo. Hvala vam, Vitezovi!
