Od letenja po Hrvatskoj obali do 5800 km udaljenog raja na zemlji – Maldiva.
Kada smo najavili da putujemo na Maldive, čuli smo da u toj dalekoj otočnoj zemlji imaju i naša dva pilota te je pala ideja da se sa njima vidimo na “njihovom terenu”.
Pripreme su odmah krenule te smo kontaktirali “čovika koji zna čovika” i stupili u kontakt sa Nikolom, pilotom na Twin Otter-u u kompaniji Trans Maldivian Airways. Na žalost, sam susret nismo mogli odraditi iako smo se mogli gađati kamenčićima kako smo blizu bili. Jednostavno su nam se rasporedi mimoišli.
Ipak, uz sva čuda današnje tehnologije razgovor smo obavili pa vam predstavljamo Nikolu Senjanina i Igora Đerfija.
Nikola, 26 godina, dite Splita dočepao se dozvole za pilota na Fakultetu prometnih znanosti i počeo raditi u sada već izdahnuloj ECA-i, 2014. godine kada je i počela sa, ne tako dugim radom. U početku je radio kao zemaljska posada a zaim se u tvrtci školovao za prvog časnika na DHC6 Twin Otteru.
Njegov kolega Igor, nakupio je 41 godinu života a pilot je postao 2009.godine i to preko bare, u Americi. Prvi posao mu je bio za Geofoto u Zagrebu nakon čega je nekoliko godina cijepio lisice iz zraka. Igor je rodom iz Zadra a životni put ga je odveo u Pulu pa ćemo ga ipak deklarirati kao Istrijana, neće se ljutiti.
Ova dalmatinsko-dalmatinsko-istarska kombinacija se susrela u ECA gdje je i Igor došao letjeti nakon ganjanja lisica.
Evo što su nam oni o sebi i svom putu rekli:
NIKOLA: Nakon završene obuke krećem s letenjem (ECA op.a.) u siječnju 2016. godine kao prvi časnik, sve do sredine rujna kada je firma prekinula letačke operacije. U tom periodu sam stekao približno 500 sati naleta. Nakon toga slijedi pauza u trajanju od 7 mjeseci bez posla, ali sam u međuvremenu napravio dva preleta iz Hrvatske do Švicarske gdje sam preletio dva zrakoplova DHC6. Tada sam imao sveukupno 700 sati naleta.
To vrijeme dok sam radio u Hrvatskoj mi je bilo jedno od najboljih provedenih mjeseci i godina, jer sam stekao jako puno prijatelja iz cijeloga svijeta a isto tako i letačkog iskustva, a većina njih je upravo došla s Maldiva. I tako sam odlučio da pošaljem zamolbu na Maldive u ožujku ove godine. Nakon nekoliko dana sam dobio odgovor te odradio sve potrebne razgovore. Nakon toga sam ponovo dobio odgovor da sam dobio posao. Od tada kreće moja nova stranica u životu u dalekom svijetu udaljenom 5800 kilometara od Hrvatske.
Bio sam svjestan da dolazim u zemlju koja ima najbolju kompaniju što se tiče hidroavionskog prijevoza, 49 aviona te skoro 1000 zaposlenika. Nakon svih odrađenih treninga stekao sam i maldivsku dozvolu te započeo s letenjem. Upoznao sam jako puno ljudi koji su iz cijeloga svijeta, neki su tu i dugi niz godina kao primjerice Kanađani, Amerikanci,Australci i nesto manje Europljana, ali većinu njih čine lokalni piloti te piloti iz Sri Lanke i Indije.
Jako puno se leti, naša rotacija je pet dana se radi a dva smo slobodni. Isto tako imamo noćenja na resortima i pauze za ručak jer nekad ne zavrsavamo na Maleu, te tako mozemo vidjeti sve ljepote Maldiva. Imamo jako dobre uvjete rada te dosta godišnjeg odmora.
Za pet godina se vidim na nekom Jetu. Poručio bih ljudima u domovini da probaju i uzmu sve što im život pruža.
IGOR: Nakon provedenih 18 mjeseci u Splitu i 500 sati u zraku uživajuci u našoj prelijepoj obali, zahvaljujući poznastvima, otvorila se prilika za dolazak na Maldive, zemlju predivnih atola i čarobnih zalazaka sunca.
Život na Hulhmaleu je svakako manje glamurozan,te drugačiji od života u nasoj zemlji i Europi.
Trans Maldivian Airways, kao najveći komercijalni avioprijevoznik na Twin Otterima i operacijama na moru,pruža sjajnu priliku sa stjecanje iskustva,letenja na preko 80 destinacija među kojima su neka super luksuzna odmarališta i turističke atrakcije. Preko 1000 zaposlenih od kojih 250 pilota različitih nacionalnosti sa šest kontinenata.
Ugovor je veoma fleksibilan,na neodređeno sa bondom na dvije godine, dobrim uvjetima i skoro 80 dana godišnjeg odmora. Leti se puno, skoro 100 sati mjesečno, što daje odličnu mogućnost za relativno brzo napredovanje na poziciju kapetana zrakoplova sto je svakako veliki izazov i prilika koju ako se ukaže treba i iskoristiti.
Letenje na Twin Otteru na Maldivima je svakako jedno od najljepših i najboljih iskustava koje pilot može doživjeti, da na posao dolazi u kratkim hlačama a u kokpit ulazi bosonog.
Nadam se da će u bliskoj budućnosti projekt hidroaviona u našoj zemlji ponovo zaživjeti, jer je to promocija Hrvatske, turizma, povezivanja naših otoka i omogućavanja lakšeg života naših sugrađana.
Nikola i Igor će za nekih mjesec dana doći kući na odmor, svojim obiteljima kojima vjerujemo nedostaju ali mogu biti uvjereni da je njima dvojici dobro na Maldivima. Kako je Igor i rekao, to je drugi, predivan svijet.
Zahvaljujemo momcima na razgovoru i prenosimo njihove pozdrave obitelji i prijateljima u domovini.
Foto: Avioradar
