Zagreb, a i Hrvatska, odnedavno svim zrakoplovnim entuzijastima kao i onima koji to tek postaju, može ponuditi nešto novo u našim krajevima: let na simulatoru leta Airbusa A320. Iznenađenje je uslijedilo tako što su se u našem glavnom gradu u svega mjesec dana otvorila dva takva komercijalna simulatora dostupna svima koji barem na pola sata žele iskusiti kako je to biti za upravljačem možda najpopularnijeg putničkog zrakoplova na svijetu.
U naše je uredništvo tako stigao poziv Flight Simulatora #1 kojem nismo mogli odoljeti, a to je da i sami isprobamo i uvjerimo se kakvo je to iskustvo. Zagrebačka ekipa Flight Simulatora #1 odlučila nas je ugostiti u svom “uredu” i pokazati nam da je njihovo ime i opravdano.
Moram priznati kako, unatoč tome što sam i sâm pilot, nisam znao što očekivati, hoće li me dočekati igračka ili ozbiljan simulator koji će mi pružiti pravi doživljaj letenja.
Kako se dogovoreni termin približio, tako je raslo i uzbuđenje. Prethodno dolasku, obavili smo svoju zadaću i provjerili što oni koji su isprobali taj simulator kažu. Recenzije su bile fantastične, bez ijedne osobe koja je iskazala razočarenje ili nezadovoljstvo. “Ovo mora biti prava stvar”, rekao je jedan od kolega dok smo dogovarali tko će iz AvioRadarovog uredništva isprobati tu, za našu javnost, novotariju.
I tako je stigla pomalo hladna jesenska večer u kojoj smo u 20:30 imali dogovoren termin. Već s parkirališta nalazimo iznimno lijepo uređen prostor, a po ulasku na podu vidimo iscrtanu uzletno-sletnu stazu. U trenutku našeg dolaska, par prije nas je imao svoju simulaciju, a mi smo, čekajući ispred, čuli poznati zvuk iz Airbusovog kokpita “hundred above… fifty… forty… twenty… retard, retard…”. Gosti prije nas su taman sletjeli u Zagreb te su vidno uzbuđeni i vrlo dobro raspoloženi rekli kako bi mogli doći opet.
Red dolazi na nas, dočekuje nas naš instruktor Karlo. Ekipa ima izvrsno oko za detalje, a jedan od njih je taj da su instruktori odjeveni u pilotske uniforme. S obzirom na to da je znao kakvim znanjem raspolažemo, odmah je prešao na stvar i pitao gdje želimo letjeti. U tom je trenutku bio VATSim događaj u Italiji pa smo odabrali let iz Rima za Pisu, a kako bi imali uživo kontrolu letenja i ostale zrakoplove oko nas. Ja sam sjeo u kokpit na kapetansko mjesto, a naš instruktor na mjesto kopilota. Smjestili smo se i započeli s predpoletnim briefingom. Dogovorili smo rutu, proceduru odlaska i dolaska, izračunali visine, brzine, količinu goriva i sl. Ovdje je uslijedio prvi pozitivan šok. Ovaj kokpit je uistinu vjerna replika, a zrakoplov se ponaša kao pravi. Prije nego što smo upalili motore, isprobao sam neke od upravljačkih komandi. “Pa tu rade čak i seatbelt znakovi”, oduševljeno sam uskliknuo. Svaka sitnica, od rasvjete do najmanjeg prekidača, sve izgleda i radi kao pravo. Na to je naš instruktor dodao, “… jedino manual gear extension ne radi”. “Ako je to najveći nedostatak, onda sam uistinu sretan što sam tu gdje jesam”, pomislio sam.
Pripremili smo zrakoplov za let, pokrenuli smo pushback. Pokrećemo motore, a u kokpitu se čuje onaj poznati zvuk pokretanja CFM 56 motora. Čak se čuje i “lajanje” PTU-a prilikom pokretanja drugog motora. Poslušali smo ATIS, pogledali chartove zračne luke i tražimo dozvolu za rulanje. Za pozivni znak smo uzeli “CTN5N”, i u kokpitu čujemo “Croatia 5 November buona serra…”. U tom sam se trenutku naježio jer sjedim u kokpitu koji izgleda i radi kao pravi, a izvan vidim i čujem sve kao i u stvarnom vremenu: vrijeme, vjetar, maglu i oblake. Krenemo s rulanjem i, kako smo se približavali stazi, čujemo: “Croatia 5 November, cleared for takeoff runway 16R, wind calm”. Naš instruktor mi kaže: “Možemo na rolling takeoff ako si spreman.” Iako je ovo samo simulacija, cijeli doživljaj me nagnao na pomišljanje jesam li zaista spreman ili moram sve još jednom provjeriti. Poravnavamo se sa stazom, dajem throttle na 50 % kako bi se rad motora ustabilio i tada dajem potisak do kraja. “Takeoff power set”, “Airspeed alive”, a instruktor kasnije javlja 100 čvorova, V1 i rotate. “Positive rate, gear up,” izjavljujem u uzbuđenju. Letjeli smo po planu, ispod nas osvijetljeni gradovi i more koje svjetluca na mjesečini, a iznad nas zvjezdano nebo. Ne mogu dovoljno naglasiti koliko taj simulator izgleda i ponaša se kao pravi zrakoplov!
Dolazimo do Pise, a prilikom napuštanja visine krstarenja, iz šale upalim znak obveze vezivanja pojasa. Nasmijali smo se jer je to za simulaciju nebitno, ali je “fora” i zabavno :). Tražimo spuštanje i kontrola nam daje vektore. 23 zrakoplova se spremaju na slijetanje! Dobivali smo od kontrole vektore za hold, brzine i visine, sve to dok smo konfigurirali zrakoplov za slijetanje. Napokon se spuštamo na 5.000 stopa i vidimo da nas kontrolor navodi prema stazi. Dobivamo dozvolu od kontrolora “report established ILS”, super, možemo sletjeti! Na šestoj milji od praga piste izvlačimo stajni trap, zakrilca smo odavno spustili. Instruktor mi kaže da kad budem spreman slobodno isključim autopilot i preuzmem kontrolu. To sam i napravio, a skoro nikakav vjetar i mirna atmosfera su mi omogućili da sletimo uz dva bijela i dva crvena svjetla na PAPI-ju. Sletjeli smo, promašili rulnicu za izlaz sa staze, ali mojem uzbuđenju o onome što smo upravo isprobali nije bilo kraja.
Možda sam pretjerao detaljnim opisom našeg leta, ali sam htio prenijeti naše oduševljenje onim što smo vidjeli i isprobali. Prvo što moramo pohvaliti je pozornost posvećena uređenju prostora i brizi o klijentima. Osigurano parkirno mjesto, rezervacije termina i ljubazno osoblje ono je što nas je “kupilo na prvu”. Zatim smo ostali ugodno iznenađeni količinom znanja kojim je raspolagao naš instruktor Karlo: od znanja o samom zrakoplovu, letenju do komunikacije s kontrolom letenja i sl. Da, i instruktori su piloti, ali nismo očekivali ovoliku razinu upućenosti u tematiku. Posljednje, ali ne najmanje važno, simulator je realističan i po pitanju uređenja kokpita i po ponašanju zrakoplova. Profesionalna softverska podloga, realističan hardver, pogled iz kokpita od 180 stupnjeva, a još u kombinaciji s VATSimom, ugođaj pravog leta je zajamčen.
Prilikom odlaska saznali smo posljednju informaciju koja nas je ugodno iznenadila. Unatoč tome što ovakav simulator ne može biti licenciran i letenje na njemu se ne može upisivati u knjižicu letenja, pojedini profesionalni piloti su dolazili isprobati i vježbati na njemu, a u pripremi za testiranja na profesionalnim simulatorima. Tvrtka koja je otvorila ovaj simulator isti već ima u Ljubljani, a u pripremi je otvaranje i u Beogradu, samo ne Airbusa A320 nego Boeinga 737MAX.
“Dečki su si stvarno dali truda” bio je naš zaključak, a sigurni smo kako će svi koji će doći letjeti na zagrebački Flight Simulator #1 u najmanju ruku dijeliti mišljenje s nama.
