Play je islandski niskotarifni zračni prijevoznik koji je 2021. započeo s komercijalnim letovima. Njegova se strategija oslanja na strategiju WOW aira, također islandskog niskotarifnog prijevoznika koji je propao 2019. No, ne znači da je strategija loša ako je jedan prijevoznik propao zbog toga, iako treba naučiti iz njegovih grešaka. Strategija je u neku ruku preslika one Icelandaira (koji nije propao, dakle, strategija je u redu) gdje se primarno uskotrupnim zrakoplovima povezuje Sjeverna Amerika i Europa, s presjedanjem u zračnoj luci Keflavik u Reykjaviku. Jedina razlika između Icelnadaira, WOW aira i Playa je u tome što je Icelandair klasični prijevoznik koji nudi prijevoz u dva razreda (poslovni i ekonomski), dok su Play i WOW niskotarifni, te nude, odnosno WOW air je nudio putovanje u samo jednom razredu (ekonomski) uz besplatan prijevoz samo ručne prtljage, a sve ostale usluge su se dodatno naplaćivale.
Play je u komercijalno letenje krenuo s tri zrakoplova. Od tada je svake godine dodavao nove pa je do 2024. flota narasla na 10 zrakoplova: 6x A320neo i 4x A321neo. U 2021. je letio iz Reykjavika samo prema Europi, dok je 2022. pokrenuo letove i prema Sjevernoj Americi.
U Sjevernoj Americi Play slijeće i na neke manje poznate zračne luke poput Hamiltona koji se nalazi u blizini Toronta i Stewart International Airport u blizini New Yorka. Tako želi izbjeći veće troškove na glavnim zračnim lukama u gradovima, a što je nekad bio “zaštitni znak” niskotarifnih zračnih prijevoznika u Europi. No, danas oni redovito lete na glavne zračne luke.
U 2023. Play je preveo oko 1,5 milijun putnika, uz vrlo dobar load factor od 83,4 %. Nešto manje od 50 % bili su putnici koji su presjedali u Reykjaviku i putovali iz Europe prema Sjevernoj Americi i obratno. Prema tome, oko 750.000 putnika je koristilo Play za putovanje preko Atlantika.
Direktor Playa Einar Örn Ólafsson najavio je kako će postojeća strategija povezivanja Sjeverne Amerike i Europe pasti u drugi plan i sad će se više okrenuti povezivanju Islanda i „toplih“ odredišta u Južnoj Europi. Razlog takvom zaokretu je loša zarada na transatlantskim rutama iako ima putnika koji koriste usluge Playa. No, zbog povećanog kapaciteta od strane konkurencije i većeg ulaska uskotrupnih zrakoplova na to tržište, Play ne može imati više cijene koje bi generirale i veću zaradu.
Možda je to i dobar smjer jer je konkurencija na transatlantskom prometu sve veća pa će samo veliki zračni prijevoznici moći opstati na tom tržištu. Sjetimo se samo da je Norwegiana morao odustati od transatlantskog tržišta kako bi tvrtka preživjela, Norse također nije baš u najboljoj financijskoj situaciji. Play se pridružio Worldwide by easyJet u kojemu sustav nudi putnicima mogućnost kupnje karata za kombinacije zračnih prijevoznika koji ne moraju imati nikakvu suradnju, poput codeshare ugovora. Tako ne ovisi samo o svojim letovima i svojim odredištima već se putnicima nudi veći broj odredišta na koja mogu letjeti s partnerima koji sudjeluju u Worldwide by easyJet.
Play je u svojim počecima krenuo u Europi s povezivanjem važnijih gradova poput Londona, Amsterdama, Dublina, Copenhagena i slično. Znači, primarno gradovi u Sjevernoj i Zapadnoj Europi. Usput je počeo isprobavati povezivanje i popularna sunčana odredišta u Španjolskoj te s Atenom kao nekom vrstom iznenađenja. Ove godine je započeo s letenjem u Split tijekom ljeta, a kao zimska topla odredišta u ovaj zimski red letenja uvodi Madeiru i Marrakech. Za iduću godinu na kartu odredišta uveo je i Pulu uz Valenciju i Faro. Kao jedno od većih iznenađenja je svakako uvođenje leta za Antalyu. Od ranije već leti na Kanarsko otočje i u Portugal.
Po uvođenju novih odredištima može se vidjeti kako je prijevoznik već započeo sa spomenutim zaokretom u strategiji. No, nije ni čudo jer stanovnici Islanda žude za suncem i toplijim krajevima pa je Play na vrijeme započeo s ulaskom na to tržište. Iako i Icelandair leti na neka od tih toplijih odredišta, više je usredotočen na prijevoz putnika u transatlantskom prometu. Kako Play nema veliku konkurenciju na tim rutama, može imati više cijene, očekivati bolji load factor i, na kraju, veću zaradu. Na prvu, strategija zvuči obećavajuće. Ipak, treba pričekati godinu do dvije pa vidjeti je li taj zaokret urodio plodom. Jedini izazov u tome svemu je taj što broj stanovnika Islanda nije velik, tek nešto manji od 400.000. Ako svaki stanovnik odradi povratni let tijekom godine s Play Airlinesom, to će biti tek 800.000 putnika, a to je broj koji je Play imao samo na transatlantskom prometu. Ima, naravno, i stanovnike drugih država koji žele posjetiti Island pa i oni doprinesu određenim brojem putnika. Ograničeni broj putnika je vjerojatan razlog i mijenjanja strategije po pitanju flote.
Play će tijekom zimskih mjeseci jedan zrakoplov iznajmiti tijekom zračnom prijevozniku GlobalX u Miamiju i to u razdoblju od 1. 11. 2024. do 15. 3. 2025. Zatim će pokušati ishoditi AOC na Malti, isto kao što su to već napravili mnogi zračni prijevoznici, poput Ryanaira, Wizzaira, Laude, itd. Na Malteškom AOC-u će biti tri ili četiri zrakoplova, dok će na islandskom ostati njih šest ili sedam. Plan za zrakoplove s malteškim AOC-om je bazirati ih na Tenerifima i od tamo letjeti prema zračnim lukama Keflavik i Aakureyri na Islandu te ostalim odredištima koja nisu specificirana. Detaljan plan još nije poznat, no može se očekivati i možda neko drugo odredište izvan Islanda.
Iako iz Playa umiruju kako su financije stabilne, očekuje se manja operativna dobit u odnosu na prošlu godinu koja je bila 21 milijun američkih dolara u minusu. Dakle, opet godina u crvenom.
Ovakva promjena strategije je pokušaj ostvarivanja profita. Vidjet ćemo hoće li uspjeti u tome i jesu li se ti veliki zaokreti isplatili.
