Odmah da vas upozorimo, ovo je on board reportaža o muzejskom primjerku Concordea 🙂
Ako ste pravi avgeek, onda zasigurno znate sve lokacije izloženih muzejskih primjeraka možda najveličanstvenijeg zrakoplova ikada – Concordea. Isto tako, vjerojatno znate da prilikom posjete Parizu, na popisu stvari koje morate vidjeti je muzej zrakoplovstva i svemira na aerodromu LeBourget, udaljenom svega pola sata vožnje gradskim prijevozom od Eiffelovog tornja.
Spomenuti muzej je uistinu zabavni park za ljude poput nas, s izloženim zrakoplovima poput prototipa Rafalea, Airbusa A380, čak 2 primjerka Concordea, Boeinga 747-100. Ako vas zanima istraživanje svemira, nećete ostati razočarani jer možete razgledati izloške poput kapsule Soyouz T-6, kapsuli Vostok ili lunarno vozilo Lunakhod 1.
No, kako je bilo razgledati Concorde?
Iako autor ovih redaka nije imao čast letjeti u Concordeu, ulazak u taj zrakoplov je u meni probudio nešto što do tada nisam vjerovao da mogu iskusiti. Kada toliko slušate, čitate i istražujete o tehničkoj i svakoj drugoj superiornosti tog zrakoplova i napokon imate priliku zakoračiti u isti, osjećaj koji vas obuzme je nešto nevjerojatno.
Concorde je u muzeju izložen u vlastitom hangaru, prototip Concorde 001 i Air Franceov Sierra Delta izloženi su tako da se gledaju “oči u oči”. Muzejski postav je osmišljen na način da prvo ulazite kroz rep Concordea 001. Inače, Concorde 001, prvi prototip, napustio je tvornicu 11. prosinca 1967. Nakon petnaest mjeseci testiranja na zemlji, Concorde 001 poletio je iz Toulousea 2. ožujka 1969. Kapetan je bio André Turcat uz posadu Jacquesa Guignarda, Henria Perriera i Jacquesa Rétifa. F-WTSS (proizvodna oznaka 001) bio je prvi Concorde koji je letio 2. ožujka 1969., a povučen je po dolasku u francuski zrakoplovni muzej u zračnoj luci Le Bourget, 19. listopada 1973., nakon što je napravio 397 letova u trajanju od ukupno 812 sati, od čega je 255 sati bilo nadzvučnim brzinama. Svojevremeno je modificiran za misiju promatranja pomrčine Sunca 1973. s krovnim prozorima na nosu i opremom za promatranje. Njegov let iznad Afrike postao je najdulje promatranje pomrčine Sunca koje je trajalo 74 minute. Zrakoplov je ostao u bojanju svoje misije Pomrčine Sunca zajedno s prozorima na krovu. Ako ste ikada na YouTubeu gledali snimke prvog polijetanja 001, zasigurno se sjećate izjava naratora koje možete čuti i dok prolazite zrakoplovom: “There, at the ned of the runway is Concorde 001…The creshendo of fans from the four 593 Olympuses…She rolls, 45 knots, 90, 135, nose come up to 20 degrees, she’s airborne…She flies!” Slušanje tog narativa dok prolazim kabinom takvog zrakoplova, nije moglo ne izazvati ozbiljne žmarce i flashback u vremena koja nisam proživio, ali sam čuo mnoge koji svjedoče o istima kao zlatnom dobu zrakoplovstva.
Nakon što prođete kroz kabinu Concordea 001, kroz otvoreni most prelazite u Air Franceov F-BTSD. Most je spojen na način da podsjeća na putnički zračni most u zračnoj luci i da steknete osjećaj da se ukrcavate za let Concordeom. Predlažem da na tom mostu zastanete i upijete vizuru ovog uistinu prelijepog zrakoplova. Tek pogledom na još sjajnu boju zrakoplova, Air Franceov i SkyTeamov logo, sinulo mi je da je taj zrakoplov i ne tako davno još letio i spajao Pariz i London s New Yorkom.
Nisam mogao odoljeti što skorijem ulasku u kabinu. Concorde me prvo pozdravio svojim niskim stropom gdje sam, iako visok 1,75m, uspio udariti glavom. Moj avgeekovski nagon me prvo natjerao da gurnuti glavu u kokpit koji je, nažalost, pregrađen staklenom pregradom i nije dostupan za razgledavanje. Ipak, makar i s pogledom na udaljenosti od 2-3 metra, nisam se mogao prestati diviti tom, čak i za današnje vrijeme, čudu zrakoplovnog inženjeringa. Zanimljivo je vidjeti pojedinosti koje danas viđamo na Airbusovim zrakoplovima kroz cijelu kabinu Concordea.
Zrakoplov je ostao onakav kakav je bio na svom zadnjem putničkom letu 07. studenog 2001. Inače, nakon katastrofe 25. srpnja 2000. koja je dovela do gubitka F-BTSC, trećeg proizvodnog zrakoplova, i smrti 113 ljudi, uključujući četvero na zemlji, Sierra Delta je korišten za testiranje novih NZG guma, a zatim je 7. studenog 2001. odradio posljednji putnički let na liniji Pariz – New York. 31. svibnja 2003. zrakoplov je obavio nadzvučnu operaciju povratka iz Amerike slijetanjem u Roissy. Sletio je na LeBourget 14. lipnja 2003. s akumuliranih 12.976 sati leta od 26. lipnja 1978., raspoređenih na 4.282 leta.
Dok prolazite kroz kabinu, možete čuti javljanje kapetana koji iznosi informacije o letu, nadzvučnoj brzini i dolasku u New York. Repni dio zrakoplova je ograđen od razgledavanja staklenom pregradom, ali je zato zadržan u izvornom izdanju.
Po izlasku iz zrakoplova i spuštanju stepenicama, možete razgledati zrakoplov izvana. Uzmite trenutak za razgledati stajni trap, Rolls Royce Snecma Olympus motore ili pogledati spuštajući “kljun” zrakoplova. Iako je kabina poprilično mala i skučena, izvana možete vidjeti kako zrakoplov dominira svojom pojavom, delta krilima i elegancijom. Usuđujem se reći da zrakoplov takve ljepote nećemo više vidjeti u zraku.
Priča o Concordeu je priča koje ne samo da zaslužuje zasebni članak, već mnogo više. Recimo samo da meni, sa stanovišta inženjera i pilota, jako je tužno shvatiti da je to bio prvi put što smo umirovili superiornu (iako iznimno skupu u vidu potrošnje goriva i održavanja) tehnologiju bez da je na tržištu bilo adekvatne zamjene. Concorde je, uz svoju brzinu i ugodnost leta, bio prepoznat i po inflight usluzi, što je British Airways pokušao nadomjestiti all-business-class Airbusom A318 koji je letio iz Londona za New York via Shannon.
Tek danas, 20ak godina nakon posljednjeg leta Concordea, možemo reći da smo na vidljivoj udaljenosti od ponovnog komercijalnog nadzvučnog letenja, iako je trenutačno najnapredniji program (Boom Overture) još službeno 6 godina udaljen od ulaska u uporabu (a neslužbeno, vjerojatno dvostruko toliko).
