Američka tvrtka Radia razvija zrakoplov koji bi mogao postati najveći na svijetu i otvoriti novo poglavlje u prijevozu masivnih tereta. Nazvan WindRunner, ovaj golemi teretni zrakoplov osmišljen je kako bi prevozio iznimno duge lopatice vjetroturbina, ali i druge velike sustave koji se trenutačno ne mogu prevoziti cestom ili morem. Cilj projekta je omogućiti gradnju novih generacija vjetroelektrana koje će proizvoditi znatno više energije po turbini nego što je danas moguće, ali i stvoriti potpuno novu kategoriju strateške logistike. O projektu je u listopadskom izdanju opširno pisao časopis IEEE Spectrum, dok je portal Le Ravi u novijem članku istaknuo i mogućnost vojne i humanitarne primjene.
WindRunner će, prema dostupnim tehničkim podatcima, imati dužinu od 109 metara, visinu od 24 metra i raspon krila od 80 metara, što ga čini većim i od poznatih transportnih zrakoplova C-5 Galaxy i An-225 Mriya. Prostor za teret obujma gotovo 6.800 kubičnih metara bit će dovoljno velik za primiti lopatice vjetroturbina duge do 105 metara ili, kako navodi Le Ravi, čitavu eskadrilu manjih zrakoplova ili helikoptera, primjerice do dvanaest helikoptera Apache, šest Chinooka ili četiri F-35 u punoj konfiguraciji. Radia ističe da će WindRunner moći poletjeti i s kratkih uzletno-sletnih staza dužine od oko 1.800 metara, uključujući djelomično neasfaltirane površine, što bi mu omogućilo dolazak do udaljenih područja gdje današnji prijevoz nije moguć.
Zrakoplov je projektiran s prednjim nosnim vratima koja se otvaraju prema gore, čime se omogućuje izravan utovar i istovar bez potrebe za dodatnom opremom ili infrastrukturom. Taj sustav, razvijen po načelu roll-on/roll-off, omogućit će brzu pripremu i minimalno zadržavanje na zemlji. Unatoč golemoj veličini, WindRunner će letjeti brzinom od oko 0,6 Macha, na visinama do 12.500 metara, s dosegom od približno 2.000 kilometara uz puni teret.
Primarna namjena projekta vezana je uz vjetroenergetski sektor, u kojemu sve duže lopatice omogućuju veću iskoristivost vjetra i smanjuju broj potrebnih turbina, no njihov prijevoz postao je ključna prepreka razvoju industrije. Zbog ograničenja cestovne i pomorske infrastrukture, lopatice dulje od 70 metara gotovo je nemoguće isporučiti do odredišta. WindRunner bi to u potpunosti promijenio, omogućivši isporuku komponenti duljih od stotinu metara izravno do lokacija vjetroparkova. Radia planira razviti mrežu logističkih čvorišta u blizini tvornica vjetroturbina i povezati ih s udaljenim lokacijama gdje se energija vjetra najviše isplati.
Osim očitih prednosti za obnovljive izvore energije, zrakoplov bi mogao imati i stratešku ulogu u brzim vojnim ili humanitarnim operacijama. Sposobnost prevesti čitave sustave bez rastavljanja, od helikoptera i borbenih zrakoplova do mobilnih bolnica i opreme za hitne intervencije, omogućila bi naglo smanjenje vremena potrebnog za razmještaj snaga ili pružanje pomoći. Kako ističe Le Ravi, takav bi kapacitet mogao „doslovno promijeniti vremenski okvir svake misije u kriznim situacijama“.
Radia naglašava da se WindRunner razvija na temelju postojećih zrakoplovnih tehnologija i materijala, kako bi proces certificiranja bio brži i izvediv. Iako je projekt još u fazi razvoja, konstrukcijska i aerodinamička analiza već je dovršena, a testiranja komponenti u tijeku. Tvrtka očekuje da bi prvi let mogao biti ostvaren do kraja desetljeća, čime bi započelo novo razdoblje u povijesti zračnog prijevoza.
Ako Radia uspije ostvariti svoje planove, WindRunner bi mogao promijeniti način na koji svijet razmišlja o logistici, od energetske tranzicije i izgradnje vjetroelektrana, do strateških vojnih i humanitarnih misija. Kombinacija zrakoplovne tehnologije i globalne energetske infrastrukture time bi dobila potpuno novo značenje, a najveći zrakoplov ikad izgrađen postao bi simbol te nove ere.
