Nakon prva dva poslovna dana Farnborough International Airshowa 2026. proizvođači zrakoplova objavili su sporazume koji, uključe li se sve čvrste narudžbe, obveze, opcije i prava kupnje, obuhvaćaju gotovo 400 zrakoplova i helikoptera. Ipak, jednostavno zbrajanje svih objavljenih brojki ne daje potpuno preciznu sliku jer dio poslova još nije pretvoren u čvrste narudžbe, dok su pojedini zrakoplovi već ranije bili evidentirani u knjigama narudžbi pod nepoznatim kupcima.

Prema ukupnom potencijalnom broju komercijalnih zrakoplova zasad vodi Boeing, ponajprije zahvaljujući velikoj narudžbi leasing društva SMBC Aviation Capital te novim poslovima za obitelj 787 Dreamliner. Airbus je, međutim, odgovorio gotovo identičnom narudžbom SMBC-a za obitelj A320neo, dok je Embraer nizom manjih, ali tržišno važnih sporazuma učvrstio položaj u segmentu regionalnih zrakoplova.

Najveći pojedinačni kupac dosadašnjeg dijela sajma nedvojbeno je SMBC Aviation Capital. Leasing društvo istoga je dana naručilo po 100 zrakoplova od Airbusa i Boeinga. Airbusova čvrsta narudžba obuhvaća 65 A321neo i 35 A320neo, dok je Boeing osigurao posao za 60 zrakoplova 737-10 i 40 primjeraka 737-8. Za SMBC je posebno važan ulazak modela 737-10 u portfelj, a narudžba 60 primjeraka ujedno je najveća pojedinačna narudžba tog modela koju je dosad dao neki leasing davatelj.

Dvostruka narudžba SMBC-a možda je i najbolji pokazatelj trenutačnog stanja tržišta. Leasing društva ne žele se potpuno osloniti ni na jednog proizvođača, a potražnja za novim uskotrupnim zrakoplovima toliko je snažna da su sigurni proizvodni termini postali gotovo jednako vrijedni kao i sam odabir modela. Istodobno, struktura poslova pokazuje nastavak pomaka prema većim varijantama: A321neo čini 65 posto Airbusove narudžbe, dok 737-10 predstavlja 60 posto Boeingova posla.

Boeing je značajnu prednost ostvario i u segmentu širokotrupnih zrakoplova. AerCap je naručio 15 zrakoplova 787-9, uz mogućnost zamjene za veći 787-10, čime je dodatno povećao svoj portfelj Dreamlinera na približno 140 primjeraka. Uganda Airlines istodobno je objavila svoju prvu izravnu narudžbu kod Boeinga, koja uključuje četiri zrakoplova 737-8 i četiri 787-9.

Riyadh Air najavio je aktiviranje opcija za još 28 Dreamlinera, pri čemu će 20 zrakoplova biti prebačeno na veću varijantu 787-10. Od ukupnog broja, 11 zrakoplova već je bilo evidentirano kao narudžba nepoznatog kupca, dok preostalih 17 tek treba formalno zaključiti. Nakon dovršetka cijelog posla Riyadh Air trebao bi imati čvrste narudžbe za ukupno 67 zrakoplova obitelji 787.

Saudijski prijevoznik istodobno je učvrstio i odnos s Airbusom, potvrdivši šest dodatnih A350-1000. Time je broj čvrsto naručenih primjeraka tog modela povećan na 31, unutar ranije najavljenog sporazuma koji je obuhvaćao do 50 zrakoplova. Riyadh Air tako gradi veliku širokotrupnu flotu paralelnim oslanjanjem na Boeing 787 i Airbus A350-1000, umjesto vezivanja budućeg razvoja uz samo jednog proizvođača.

Sličan pristup pokazao je i Philippine Airlines. Filipinski nacionalni prijevoznik potpisao je memorandum o razumijevanju za devet dodatnih Airbusa A350-1000, ali je istodobno preuzeo obvezu nabave do 20 Boeingovih 787-10. Boeingov sporazum predviđa 15 zrakoplova koji bi trebali biti čvrsto naručeni nakon dovršetka ugovora te mogućnost kupnje još pet primjeraka.

Odluka Philippine Airlinesa pokazuje da se dva širokotrupna modela više ne promatraju nužno kao izravne alternative. Veći i dalekometniji A350-1000 može preuzeti najzahtjevnije međukontinentalne linije, dok bi 787-10, s većim kapacitetom, ali manjim doletom, bio usmjeren prema gušćim regionalnim i srednje dugim tržištima. Za Airbus je memorandum za devet A350-1000 važan komercijalni uspjeh, ali se zasad još ne može računati kao čvrsta narudžba.

Boeing je na teretnom tržištu objavio i da je MSC Air Cargo kupac pet zrakoplova 777-8F koji su već bili evidentirani kao narudžba nepoznatog kupca. Posao je važan za program 777-8F i donosi mu još jednog velikog europskog logističkog korisnika, ali ne predstavlja pet potpuno novih zrakoplova u Boeingovoj ukupnoj knjizi narudžbi.

Luxair je, pak, postao rijedak prijevoznik koji je tijekom istog dana naručio zrakoplove i od Boeinga i od Embraera. Dvije postojeće opcije za 737-10 pretvorene su u čvrste narudžbe, uz dvije nove opcije, dok su kod Embraera tri prava kupnje pretvorena u čvrste narudžbe za E190-E2. Prvi E190-E2, konfiguriran sa 100 sjedala, trebao bi u flotu stići krajem 2028. godine.

Embraer je u samo jednom danu prikupio čvrste poslove koji obuhvaćaju 50 zrakoplova i konverzija, uz još 40 opcija i prava kupnje. Najveći sporazum postignut je s Abra Grupom, vlasnikom prijevoznika Avianca, GOL i Wamos Air. Posao uključuje 20 čvrsto naručenih E195-E2, deset opcija i 15 dodatnih prava kupnje, odnosno potencijalno do 45 zrakoplova.

Azorra je naručila 20 konverzija putničkih E-Jetova u teretne E-Freightere, uz prava za još deset, pa je riječ o poslu za do 30 zrakoplova. Budući da se radi o konverzijama postojećih zrakoplova, taj se sporazum ne može izravno uspoređivati s narudžbama novih primjeraka, ali predstavlja snažnu potvrdu Embraerova programa E190F i E195F.

Binter je naručio još pet zrakoplova E195-E2 i osigurao četiri dodatna prava kupnje, dok je japanski Fuji Dream Airlines dao čvrstu narudžbu za dva E175. Narudžba japanskog prijevoznika već je bila uključena u Embraerovu knjigu narudžbi, što je još jedan primjer zbog kojeg objave sa sajma ne treba automatski tumačiti kao potpuno novi porast ukupnog zaostatka proizvodnje.

Airbus je izvan velikog posla sa SMBC-om objavio i identitet kupca četiriju zrakoplova obitelji A320neo. Riječ je o tadžikistanskom Shohin Airlinesu, koji će preuzeti dva A320neo i dva A321neo. I ta su četiri zrakoplova već bila uključena u Airbusovu knjigu narudžbi kao posao s neobjavljenim kupcem, pa njihovo otkrivanje ne predstavlja novu neto narudžbu.

Europski proizvođač zabilježio je i deset čvrstih narudžbi helikoptera. Saudijski The Helicopter Company naručio je još osam H145, s isporukama planiranima tijekom 2027. i 2028. godine, dok je britanski National Police Air Service naručio dva dodatna H135. Time je NPAS-ov program obnove flote povećan na devet H135, a novi primjerci trebali bi stići u Airbusov pogon u Oxfordu 2028. godine radi ugradnje policijske opreme.

Promatraju li se maksimalne objavljene vrijednosti, Boeingovi poslovi zasad obuhvaćaju do 178 komercijalnih zrakoplova, Airbusovi 119 komercijalnih zrakoplova i deset helikoptera, a Embraerovi do 90 zrakoplova i konverzija. Ukupan medijski zbroj tako doseže 397 letjelica.

Ta brojka, međutim, uključuje opcije, prava kupnje, memorandume o razumijevanju, poslove koji još trebaju biti finalizirani, konverzije postojećih zrakoplova te narudžbe koje su već ranije bile evidentirane pod nepoznatim kupcima. Uspoređuju li se samo jasno identificirani čvrsti poslovi za nove komercijalne zrakoplove, Boeing je zasad na približno 141 primjerku, Airbus na 106 novih narudžbi uz šest dodatnih A350-1000 potvrđenih iz ranijeg okvirnog sporazuma, a Embraer na 30 novih putničkih zrakoplova, odnosno 50 uključe li se i čvrsto ugovorene teretne konverzije.

Na polovini poslovnog dijela Farnborougha Boeing stoga ima brojčanu prednost i posebno snažan rezultat u širokotrupnom segmentu, dok Airbus može biti zadovoljan velikom narudžbom SMBC-a i nastavkom potražnje za A350-1000. Embraer možda nema troznamenkastu pojedinačnu narudžbu, ali je prikupio širok raspon kupaca iz Europe, Latinske Amerike i Azije te pokazao da E2 postupno pronalazi mjesto između klasičnih regionalnih zrakoplova i većih uskotrupnih modela.

Najvažnija poruka dosadašnjeg dijela sajma ipak nije samo u tome tko je prodao više zrakoplova. Veliki kupci poput SMBC-a, Riyadh Aira, Philippine Airlinesa i Luxaira naručuju od više proizvođača istodobno. U uvjetima višegodišnjih rokova isporuke, ograničenih proizvodnih kapaciteta i snažne potražnje, sigurnost dostupnosti zrakoplova i fleksibilnost flote postaju jednako važni kao cijena, dolet ili potrošnja goriva. Farnborough 2026. zasad je tako manje priča o jednom jasnom pobjedniku, a više potvrda da tržište može apsorbirati gotovo sve što Airbus, Boeing i Embraer uspiju proizvesti.