Što reći, kako započeti ovaj članak? Koronavirus nas je prikovao na zemlji, praktički ugasio putovanja. Osobno nisam letio već više od 2 godine. Zadnji let mi je bio na povratku iz Brisela prema Budimpešti. Da mi je tada netko rekao: “Sad je to to, nećeš opet tako brzo u zrakoplov”, pomislio bih: “Ma, nema šanse, pričaš gluposti!”. No, stvarno se dogodilo, zračni prijevoz je skoro stao, putovanje zrakoplovom je bilo vrlo teško, ponekad skoro nemoguće. Testovi, karantene, cijepljenja, sve moguće prepreke si morao prijeći kako bi mogao u zrakoplov.
Prije par dana došla je informacija kako u Zagreb stiže Airbus sa svojim zrakoplovom A220-300 od airBaltica, te će ga predstaviti medijima i potencijalnim kupcima. Iskreno, iznenadilo me to, nisam očekivao tako nešto u Zagrebu, barem ne u bližoj budućnosti. Kao šlag na tortu je stigla informacija o tome kako će biti organiziran i prezentacijski let, te kako ću imati priliku biti na njemu. Što reći u tom trenutku? Ostaneš iznenađen, zbezeknut, wow. Ovakva prilika se ne pruža svaki dan, a posebice ne takav prezentacijski let.
Za mene je ovaj let imao i posebno značenje, dodao sam još jedan tip zrakoplova u kolekciju zrakoplova kojima sam letio, te sam s ovim zaokružio i cijelu A220 seriju. Imao sam priliku letjeti sa za broj manjim Airbusom A220-100 od SWISS-a, te mi je to bio stvarno zanimljiv doživljaj, biti u regionalnom zrakoplovu koji te iznenadi udobnošću, prostranošću, veličinom prozora, stvarno svime. Tako me airBalicov A220-300 nije mogao baš toliko jako iznenaditi jer ovo je samo produžena verzija A220-100. Krenimo ispočetka s pričom.
Prvo smo imali prezentaciju od strane Airbusa i airBaltica koja se održala u starom terminalu zračne luke Zagreb. Već sam spomenuo kako nisam neko vrijeme letio, no ovo je bilo još jedno prisjećanje, možemo reći i povijesti. Stari terminal nažalost je prazan. Priziva sjećanja na neke prijašnje letove iz Zagreba. Kad smo se u jutarnjim terminima oko 8 sati, kad je bilo najviše letova iz Zagreba, svi tiskali u onoj maloj čekaonici. No, imala je ona neki svoj šarm, neku zanimljivost.
Predstavnik Airbusa, Claude Debeauquenne, objasnio je osnovne karakteristike zrakoplova, njegove mogućnosti, te potencijal za baziranje takvog zrakoplova u Zagrebu. Mogao bi doletjeti do Sjeverne Afrike, Bliskog Istoka te cijele Europe. Dakle, mogućnosti su mu jako velike. Trenutačno se isporučuje oko 5 zrakoplova mjesečno, iduće godine 6, a cilj je isporučivati ih 14 mjesečno. Važna napomena cijelo vrijeme bila je ona o smanjenoj potrošnji goriva, te ujedno i smanjenje ispuštanja štetnih plinova u atmosferu.
Bilo je zanimljivo poslušati pojedinosti od strane nekoga tko ima taj zrakoplov u floti. Zračni prijevoznik airBaltic i njegov direktor Martin Gauss, oduševljeni su njim, te samo njega imaju u floti. Zanimljiva informacija je kako je airBaltic parkirao svoju flotu zrakoplova Dash 8-Q400, te plaća leasing za njih, ali ne lete. Zanimljivo, jeftinije i ekonomičnije je držati ih na zemlji, a sve letjeti s A220. Spomenuli su i letenje od 30 minuta, pa do letova od 7 sati. Dakle, zrakoplov je vrlo fleksibilan po tom pitanju. Može odraditi i kratki let, a nakon toga potegnuti na longhaul do Dubaija ili Tenerifa. Kad su imali 737 u floti, uspoređivali su ih s A220 na letu prema London Gatwicku i donijeli su neke zanimljive zaključke poput toga kako je A220 u prosjeku 4 minute brži, potroši 25 % manje goriva, te tako uštede oko 775 američkih dolara (USD) po letu. Možda se u startu ne čini puno, ali ako se uzme u obzir povratni svakodnevni let, samo na gorivu ušteda je skoro 600.000 USD, a to je samo jedan let i jedan zrakoplov. Uzmite u obzir cijelu flotu od tridesetak zrakoplova A220, nekoliko letova dnevno i vidite kako je tu jako velika ušteda. Jedan zrakoplov im donese oko 20 milijuna USD prihoda na razini godine. Jako su ponosni na svoje zrakoplove koji obojani u zastave baltičkih zemalja, te ih i sami putnici jako vole.
airBaltic A220 u bojama Latvije
Na pitanje postoji li mogućnost produživanja zrakoplova u inačicu A220-500, iz Airbusa su odgovorili kako trenutačno razvijaju -100 i -300, te možda s vremenom postoji mogućnost za tako nešto. Dakle, i ako dođe do produživanja, to će utjecati i na A320neo seriju jer se preklapaju po kapacitetu putničke kabine i letnim karakteristikama.
Nakon prezentacije, uputili smo se razgledati zrakoplov izbliza. Zrakoplov nosi registraciju YL-ABD te je isporučen airBalticu tek nedavno, krajem kolovoza, te je samo, možemo reći, niti pola mjeseca u komercijalnom letenju, dakle u potpunosti je nov.
Bojanje samog zrakoplova osobno mi se sviđa, naravno, jer volim zelenu boju, posebice tu „nuklearno zelenu”. Iako većina zračnih prijevoznika u svijetu koristi isto načelo, rep i malo ispod repa je u nekoj boji, sve ostalo je bijelo, airBaltic ima i motore obojane u zelenu boju, bez toga bi bio dosadnjikav. Zrakoplov je i lijepo dizajniran, „njuška” mu ima dosta opaki izgled, a veliki motori iskazuju snagu.
Mogli smo ući u zrakoplov i pogledati kako izgleda iznutra. Unutrašnjost je svjetla, veliku količinu svjetlosti daju i prozori koji su veći od primjerice onih na zrakoplovima iz Airbus A320 serije ili Boeinga 737. Kabina ima raspored 3-2, odnosno tri sjedala s desne strane od prolaza, te 2 s lijeve s lijeve. Za one koji vole simetriju, malo ih to muči, kao naprimjer mene, no vrlo brzo se navikne i uopće se više kasnije to ne doživljava.
Bila je otvorena i pilotska kabina i, naravno, moraš zaviriti unutra. U njoj dominiraju je ekrani te je, naravno, Bombardier kod dizajniranja ovog zrakoplova preuzeo Airbusovu filozofiju sidesticka.
Sjedala u putničkoj kabini su, moram priznati, udobna. Nakon sata sjedenja u njima, nisam se osjećao nelagodno, no trebao bih sjediti 7 sati pa bi onda imao možda drukčije komentare. Presvučena su kožom, što je, naravno, dobra stvar jer ih je puno lakše održavati nego one koji su presvučeni tkaninom. Razmak između sjedala je dovoljan, stvarno ima mjesta, nije kao kod nekih drugih prijevoznika gdje koljenima tučeš u sjedalo ispred. Visok sam 184 centimetra i imao sam dosta mjesta. Širina sjedala je također dovoljno velika kako bih se mogao udobno smjestiti. Od opreme na sjedalima imamo još dva mala pretinca za sitnice poput mobitela.
Stolić na razvlačenje koji je također dosta velik.
Pretinci za ručnu prtljagu su jako prostrani.
Jedna od dražih sitnica je svakako mali zaslon na kojem su prikazane karta i osnovne informacije tijekom leta, za sve koji vole letjeti, krucijalne informacije. Koliko ste se puta tijekom leta zapitali gdje smo sad, kolikom brzinom putujemo, na kojoj smo visini? Ovo stvarno moramo zahvaliti dizajnerima na zamisli, svaka im čast.
U stražnjem dijelu zrakoplova su dva toaleta, dok je naprijed još jedan.
U stražnjem dijelu smo zavirili i u dio za kabinsko osoblje gdje je opremi za hranu i piće.
Vratili smo se natrag u terminal, ionako se oko zrakoplova okupilo mnoštvo ljudi. Svi su htjeli vidjeti taj moderan zrakoplov, napraviti fotkicu–dvije.
Morali smo pričekati oko pola sata i tad je došao vrhunac ove prezentacije – let! Nas novinare su ukrcali prve, te smo imali skoro prazan zrakoplov za sebe. Nakon nekoliko minuta došli su i ostali sudionici u letu i popunili zrakoplov.
Ovo je vrlo važan komadić papira. 🙂
Imao sam priliku još na prezentaciji pitati pilote znaju li možda kud ćemo letjeti. Rekli su kako je planiran let do mora, do Rijeke i natrag. Trebali bi u zraku biti oko 45 minuta. Kad smo se svi ukrcali, objasnili su plan kako ćemo letjeti. Nakon polijetanja desni zaokret i pravac more, izbijamo u razini Paga, zaokrećemo prema sjeveru i Cresu, Rijeci, i povratak. Vrijeme je bilo idealno za letenje, sunce, bez oblaka, idealno, uživat ćemo.
Motori se pale i krećemo. Napokon! Napokon ću opet letjeti! Taman je ispred nas poletjela jedna Lauda, došli smo na uzletno sletnu stazu, pričekali par minuta i krenuli. Dr’šte se, polijećemo!
Wingleti su također dobili zelenu boju te natpis airBaltic na njima. Također i motori imaju natpis zračnog prijevoznika. To je jako dobar marketinški trik jer znamo kako velika većina putnika mora okinuti jednu–dvije fotografije tijekom leta i kasnije to objaviti na društvenim mrežama. Ovako imaju besplatnu promidžbu.
Imao sam priliku prošetati do pilotske kabine i proviriti unutra. Jump seat je bio zauzet pa pogled nije bio savršen, ali dovoljan kako bi se ispunio san o provirivanju kroz vjetrobransko staklo pilotske kabine. Pogled je, naravno, famozan, jedino su prozori dosta niski pa sam se morao jako nisko spustiti. Taman smo bili blizu Velebitu i moru. Odmah se vidjela ushićenost u kabini jer su svi vadili mobitele i fotografirali fantastične prizore.
Letjeti iznad naših otoka i mora daje prekrasne motive. Tu se stvarno mora dobro profiltrirati snimljene fotografije jer bi ih se moglo objaviti na desetke.
Piloti su napomenuli kako će s kontrolom zračne plovidbe pokušati dogovoriti spustiti se nisko kako bi još bolje uživali u pogledu. Spustili smo se do nekih 4.500 ft, te su nas tada uhvatile lagane turbulencije pa smo se podigli na 7.000 ft, te smo na toj visini prošli preko Rijeke. Ovdje se lijepo vidjela Istra.
Vidi se i zračna luka Rijeka i most na Krku, te smo uskoro došli do Novog Vinodolskog i zaokrenuli natrag prema Zagrebu.
Približavamo se Zagrebu.
Air brake na prilazu
Također, airBaltic ima u vidu Zagreb kao potencijalno odredište, ali to će tek biti jednog dana. Nadamo se što prije jer s njim postoji mogućnost povezivanja prema Baltiku i Skandinaviji.
Članice kabinskog osoblja su bile vrlo susretljive i uvijek na usluzi.
Što reći na kraju nego: bilo je famozno! Zahvaljujemo se Airbusu i svima koji su nam pružili ovakvu neponovljivu priliku za nazočenje ovako velikom događaju u hrvatskom zrakoplovstvu.
Što se tiče zrakoplova A220, samo se možemo nadati kako ćemo ga vidjeti s 9A registracijom što prije.
