U svibnju prošle godine, tim Avioradara je posjetio zagrebački toranj Hrvatske kontrole zračne plovidbe (LDZA). Tamo nas je, između ostalih, dočekala i kontrolorka Matea Gotal. Nedugo za tim, doznali smo da Matea ima jednu zanimljivu zrakoplovno-ljubavnu priču. Naime, Matea će krajem lipnja uploviti u b(z)račnu luku s pilotom Tinom Dukićem, trenutačno prvim časnikom u Wizz Air-u.
PREDSTAVLJAMO : Podružnice HKZP – Zagreb Tower
Zamolili smo ih za razgovor pa pročitajte što su nam rekli…
– Recite nam tko su Matea i Tin i što ih je navelo postati kontrolorkom, odnosno pilotom?
Matea: Imam 28 godina i već skoro 10 godina sam kontrolor leta. Ljubav prema zrakoplovstvu rodila se dok sam još praktički bila dijete. Moj tata, koji je također kontrolor leta, često me je znao voditi u razgledavanje tvrtke, njegovog radnog mjesta, gledati zrakoplove, a ni letenje mi nije bilo strano i ljubav prema zrakoplovstvu je rođena.
Mislim da sam znala da se želim baviti ovim poslom kad sam imala 5-6 godina. Moj put k ostvarenju snova počeo je na moj 19.rođendan. Točno se sjećam da sam na taj dan imala razgovor za posao i da sam bila toliko u panici i izbezumljena da sam htjela reći kako mi je danas rođendan i kako bi mi to bio super dar, no, zapravo sam jedva uspjela promucati samo da mi je danas rođendan. I eto, 10 godina je već skoro iza mene i mogu reći da su se moji snovi ostvarili.
U slobodno vrijeme sam najmanje doma, jurcam na relacijama kava-prijatelji-obitelj, ali sam, zapravo, najsretnija kad se sklupčam na kauču sa dragim i psom i uživamo pred televizijom, a što je, zapravo, nikad.
Tin: Imam 30 godina i rođen sam u Zagrebu. Dolazim iz obitelji koja nije imala velikih doticaja sa profesionalnim letenjem. Moja ljubav prema letenju je počela skoro od kad znam za sebe. Kao mali, sjećam se da sam bio fasciniran treptanjem svjetala zrakoplova na noćnom nebu te sam to promatrao kada sam god imao priliku (dok su me vozili autom, šetnje….). Znam da sam skupljao razne knjige, slike i modele zrakoplova još iz vrtića.
Jedini član u obitelji koji je imao veze sa zrakoplovstvom bio je moj djed koji je ima dozvolu sportskog pilota pa je tako on i glavni „krivac“ za moju ljubav prema letenju. Znam da je moj prvi let bio sa Cessnom 172 (9A-BDR) sa aerodroma Lučko na panoramu Zagreba poslije jednog nedjeljnog ručk, te mislim kako me taj događaj “navukao” na letenje. Kako sam postajao stariji, upisao sam tečaj za pilota jedrilice te nakon toga tečaj za privatnog pilota zrakoplova. Tad sam odlučio kako bih se želio profesionalno baviti letenjem.
Bio sam te velike sreće da sam uz pomoć djeda mogao zatvoriti financijsku konstrukciju školovanja te da mi je zdravlje omgućilo baviti se letenjem. Zapravo, vrlo sam dugo mislio kako je nemoguće za nekoga „normalnog“ biti pilotom putničkog zrakoplova te kako to rade samo neki posebni ljudi. Kod letenja me jednostavno privuklo samo letenje i jedan prekrasan osjećaj kojim me ispunjava.
– Gdje i kako su se kontrolorka i pilot upoznali i koliko su zanimanja utjecala na taj susret?
Matea: Upoznali smo se na CIAV-u 2011. kada sam htjela ići na panoramski let iznad Varaždina te je Tin bio moj pilot na tom letu. Poslije leta smo razmijenili brojeve telefona te skoro godinu dana se nismo čuli izuzev slučajnog susreta na Braču ili kad bi me on pitao nešto vezano za posao.
Tin: Otprilike godinu dana nakon CIAV-a počeli smo komunikaciju vezanu za moje trenutačno noćno školovanje i Matea me pitala bi li se mogla pridružiti na nekom od letova. To mi je zvučala kao super ideja i brzo smo se dogovorili. Na sreću ili na nesreću, kad smo došli do zrakoplova, skužio sam da se ispraznio akumulator i kako neće biti ništa od našeg letenja. Kako njezin dolazak na aerodrom ne bi ispao uzaludan, pozvao sam ju na kavu. Ostali smo na kavi do 3 ujutro i ostalo je povijest.
– Tin, kako je teklo tvoje osposobljavanje i daljni napredak u karijeri te koje su ti ambicije?
Moje osposobljavanje je počelo u AK Zagreb kad sam se školovao za pilota jedrilice. Nakon toga sam se školovao u pilotskoj školi Air Krapina za privatnog pilota zrakoplova. Zahvaljujući dragim ljudima i instruktorima koje sam tada upoznao, definitivno sam odlučio da želim biti profesionalni pilot. To je bilo jedan od najljepših razdoblja u mom dosadašnjem životu.
Nakon toga, nastupilo je razdoblje nakupljanja sati i polaganja ispita te raznih praktičnih školovanja kako bih mogao izaći na ispit za profesionalnog pilota. Zatim je započelo razdoblje traženja posla. Kako je tada bilo dosta teško naći posao pilota u Hrvatskoj, odlučio sam završiti školovanje za instruktora letenja. To mi je omogućilo skupljati neprocjenjivo iskustvo i zadržati se u svijetu zrakoplovstva. Imao sam sreće i uspio sam školovati u par odličnih škola u Zagrebu što mi je stvarno bilo drago. Nakon nekoliko godina rada kao instruktor i kao voditelj jedne pilotske škole, pružila mi se prilika otići u ozbiljno zrakoplovstvo.
Završio sam školovanje za zrakoplov Fokker 100 na kojem sam letio neko vrijeme. Sljedeći tip za koji sam se školovao je bio business jet Cessna Citation. Na njemu sam proveo tri godine u tvrtki Jung Sky. To mi je definitivno bilo jedno od najboljih iskustva. Poslovno zrakoplovstvo je stvarno jedna posebna, zanimljiva vrsta zrakoplosvstva. Trenutačni tip na kojem letim je Airbus 320 kod prijevoznika Wizz Air. Po pitanju daljnje karijere, želio bih ostati u ovoj tvrtki te napredovati u skladu sa svojim iskustvom. Znači, postati kapetan, možda neke funkcije u školovanju, vidjeti ćemo. Uživam.
– Matea, trenutačno si toranjski kontrolor na LDZA, kakve su ti želje u poslovnom smislu?
Definitivno želim napredovati u karijeri makar obožavam posao toranjskog kontrolora, ,pogotovo pogled koji nam se pruža ali već sad smatram da je došlo vrijeme za krenuti dalje. Iduća stepenica u ovom poslu je pozicija prilaznog kontrolora tako da sad čekam otvaranje natječaja za tu poziciju kad ću se i prijaviti. A što će biti, to ćemo tek vidjeti. Teško je predvidjeti u kojem smjeru će mi se karijera kretati, ali ono što sigurno znam jest da bih voljela uvijek zadržati i toranjsku dozvolu jer ipak je ovdje sve krenulo.
– Kako usklađujete poslovne obaveze sa privatnim?
Matea: Mađioničari smo. Moj smjenski radi i njegovo letenje, ali ništa nije nemoguće. Kad je on doma, sve nepotrebne obaveze svedem na minimum tako da što više vremena možemo provesti zajedno. Naravno, u većini slučajeva naše planiranje je potpuni fijasko i završimo jureći na sve strane, pretrpani obavezama. Dok je na putu, čujemo se često mobitelom, ali ipak sam najsretnija kada prelijeće Zagreb pa me pozdravi kad radim na frekvenciji. Već su nas svi prozvali aerodromskim golupčićima.
Tin: Trudimo se. Matea mi je zaista velika potpora i stvarno se nastoji prilagoditi mom rasporedu, a ja, kad sam doma, nastojim obavljati svoje obaveze dok je ona na poslu.
– Načuli smo da je “pred vratima” vjenčanje pa da malo zabijemo nos u tuđe stvari. Je li sve isplanirano i koliko se mladoženja pita u tome svemu?
Matea: Vjenčanje. Pa, ne znam koga organizacija iste može veseliti. I dalje smo daleko od gotovog što se same organizacije tiče. Naime, na moju veliku žalost, mladoženja je izrazio želju sudjelovati u organizaciji pa sad moram urediti da sastanak odgovara njegovim i mojim smjenama kao i trećoj osobi, a što je skoro pa nemoguća misija. Neki dan sam mu priuštila cjelodnevne sastanke pa je ipak odlučio prepustiti mi to sve u potpunosti i složiti se sa mnom oko svega jer ja ipak to sve najbolje znam, ha, ha i ha.
Tin: Imao sam najbolju namjeru sudjelovati više u samoj organizaciji, ali sam ubrzo shvatio kako to nije pametna ideja. Mladoj ide sasvim dobro u organizaciji pa je bolje držati se sa strane i ne smetati, hahaha.
– Što bi poručili mladima o svom zanimanju?
Matea: Najbolji posao. Točka. Ne znam od kud bih krenula. Ako volite zrakoplovstvo, a malo se bojite letenja kao ja recimo, onda je posao kontrolora letenja upravo za vas. Sad šalu na stranu, ovo je predivan posao koji je uzbudljiv, nijedan dan nije isti, nije monotono nikad i, naravno, predivan je pogled koji oduzima dah. Naravno, ovaj posao je izuzetno odgovoran i povremeno stresan, ali također izuzetno kreativan. Često koristim jedan poznati citat: ,,Odaberi posao koji voliš i nećeš morati raditi ni jedan dan u životu”. Živa istina.
Tin: Mislim da je posao pilota jedan od poslova s najlijepšim pogledom. Treba biti realan. Nije uvijek savršeno, da: skupo je školovanje, da: biti će prepreka, ali, ako to volite, stvarno vrijedi. Meni nije bilo bitno na čemu letim, bitan mi je taj osjećaj, pogled, neka vrsta „slobode“, nikada nije isto, nikada nije dosadno, možete vidjeti stvarno mnogo, upoznati veliki broj zanimljivih ljudi, ne znam, jednostavno je super. A na kraju, ako vam se ne svidi, uvijek možete biti, kako se to zove, kontrolor letenja. Matea će me vjerojatno koknuti sada, hahahaha.
– Za kraj….
Sve u svemu smatramo da smo zanimljiv par, neobični, kao da smo ispali iz vica ili, kako volimo reć, i da posao doslovno nosimo doma. Stvarno smo se dobro našli, odlično se slažemo i smatramo to što radimo poslove koje radimo da nam je samo dodatni plus. Na kraju krajeva, nama uistinu nikad nije dosadno.
Zahvaljujemo Matei i Tinu na ugodnom razgovoru i želimo im sreću u budućem b(z)račnom životu.
Zahvaljujemo i Hrvatskoj kontroli zračne plovidbe te Wizz Air-u na suradnji prilikom realizacije ovog razgovora.
Napominjemo da materijali korišteni u ovom članku nisu rađeni u trenutcima kontroliranja zračnog prometa odnosno upravljanja zrakoplovom.
Foto © Matea Gotal & Tin Dukić – privatna arhiva
