“Letenje. Sloboda. Zanesenjaštvo.”, moto je pod kojim se održao 11. AirPower, po nekim brojevima najveći vojni aeromiting na europskom tlu. U dva je dana 250.000 posjetitelja (ne računajući one koji su program pratili izvan ograde baze Hinterstoisser u Zeltwegu) moglo zrakom nabijenim mirisom kerozina i zvukom paranja neba, pratiti nastupe više od 200 zrakoplova. Posjetitelji i piloti iz više od 20 zemalja okupili su se u idiličnom austrijskim gradiću kako bi zajedno uživali u priredbi koja je malo koga mogla ostaviti ravnodušnim. Obećan je spektakl, a osobno možemo potvrditi da je i ostvaren. Malo je koji zrakoplovni entuzijast, uključujući i reportere AvioRadara, mogao pratiti program, a da se ne naježi ili ne osjeti jače kucanje srca, npr. u trenutku kad iznad glava protutnji F-35.
Prije svega, sve pohvale zaslužuje organizacija. Iako ovo rade već 11. put, organizatori nisu izgubili motiv za unaprjeđenjem AirPowera. Možda je ključ u jednostavnosti jer je jedini glavni organizator austrijska vojska, uz pomoć i potporu regije Štajerska i RedBulla. Čak 6.200 zaposlenika je pripremalo ovogodišnji airshow, od kojih je 3.793 zaposlenika austrijskog Ministarstva obrane, što uključuje 3.351 vojnika i 846 pripadnika vojne policije. Događaj je upravo tako bio i organiziran – vojnički. Od prvih putokaza već na autocesti, pripremljenih policijskih checkpointova gdje su policajci usmjeravali posjetitelje na slobodna parkirališta, pa do posebno za tu prigodu izgrađenih pješačkih nathodnika preko prometnica kako bi i oni s udaljenijih parkirališta sigurno i bez zaustavljanja prometa stigli do zračne baze. O svemu se vodila briga, a posjetitelje su do odgovarajućih ulaza vodili samo za tu prigodu pripremljeni semafori. Na ovo, kako smo ga iz milja nazvali, zrakoplovno hodočašće, uputili su se i mnogi Hrvati, neki od njih i posebno organiziranim autobusima. Nije se mogao ne čuti hrvatski jezik čak i u hordi od 150.000 posjetitelja unutar baze i procijenjenih još 10.000 izvan ograde.
Kako to na ovakvim događajima biva, pojedini organizacijski izazovi zbog gomile posjetitelja svakako postoje (npr. čekanja u redu za hranu, piće ili WC), no organizatori su dali sve od sebe kako bi se takva čekanja i neugodnosti minimizirali. Naš je osjećaj da je najmanje posjetitelja bilo u zoni oko ulaza 1, dok su ostala područja bila poprilično “zagužvana”. Ovdje posebno moramo istaknuti odličnu organizaciju prostorija za medije i press centra koji nas je iznenadio i povišenom platformom za praćenje programa. Nije dugo trebalo za odlučiti odakle ćemo uperiti svoje objektive.
Zrakoplovni program je uistinu bio impozantan. Neprestani preleti od 09 pa sve do 17 sati. Bez rupa u programu, bez stanki i zastajkivanja, prelet za preletom u savršeno orkestriranoj zrakoplovnoj simfoniji. Mi smo Zeltweg posjetili u subotu, a program je bio skoro identičan danu ranije. Prvo je preletjela formacija Diamondovih zrakoplova nakon čega su na zračnu pozornicu stigle češke zračne snage s Flying Bulls, Gripenom i W-32 SAR. Odmah ujutro smo željno iščekivali prvu senzaciju, a to je prelet Messerschmitta Me262, praćen nastupom Eurofighter Typhoona njemačkih zračnih snaga i teretnog zrakoplova C-27 u sastavu talijanskog ratnog zrakoplovstva. Komentar je bio kako je Me262 najstariji, a jedan od najtiših izvođača ovog airshowa jer je odmah nakon njega Eurofighter svojom prodornom bukom (tj. milozvukom) dobro protresao posjetitelje.
U 11 sati su nastupili švicarski F-18, The Flying Bulls Dario Costa s Lukeom Czepielom, španjolski Patrulla Aguila i austrijski DA40 PC7 formacijski let i solo nastup PC7. Program je nastavljen u podne s preletima talijanskih T346, demonstracijom presretanja zrakoplova C130 austrijskih zračnih snaga, Dogfight demonstracija austrijskih Eurofightera, solo nastup S70, Flying Bulls Blanix i spuštanje padobranaca. Nepotrebno je trošiti riječi na naše oduševljenje viđenim nastupima, a pomalo smo ostali i iznenađeni jednim od navedenih nastupa. Naime, u vrijeme nastupa Flying Bulls Blanix jedrilica željeli smo otići na ručak, misleći kako će baš taj nastup biti onaj od nešto manje zanimljivih. No, iznenadili smo se zračnim akrobacijama upravo tih jedrilica.
U 13 sati je uslijedila prava poslastica: nastup F-35 demonstracijskog tima i formacijski let s tri P-51 Mustanga. Odlične zračne akrobacije i savršen sraz zrakoplova iz Drugog svjetskog rata i modernog F-35. Posebno smo ostali ugodno iznenađeni kada je spiker objavio da je za upravljačem F-35 pilotkinja te da borbeni zrakoplovi ne moraju nužno letjeti “na testosteron”. Nakon toga je svoje sposobnosti pokazao slovenski solo nastup Pilatusa PC-9 nakon kojeg je nastupio Flying Bulls helikopter. Svaki put na ovakvim aeromitinzima ostajemo skoro šokirani akrobacijama koje su helikopteri u mogućnosti izvesti.
Naš je tim s posebnim nestrpljenjem čekao 14 sati, jer je tada uslijedio za nas najbolji blok preleta. Prvo je stigao Boeing 787-9 Austrian Airlinesa koji je napravio dva preleta: jedan viši u kojem je mahanjem krilima pozdravio publiku, da bi se zatim okrenuo i napravio prelet na, kako je spiker rekao, svega 50 metara iznad publike. Nakon jedinog civilnog komercijalnog zrakoplova u programu, uslijedio je nastup grčkog F-16, a nakon toga je srce počelo jače kucati jer je na komentatorsku platformu koja je bila tik uz našu medijsku, stigao poručnik Bruno Bulum, komentator naših Krila Oluje. Naši su piloti svojim punim nastupom od 21 minute počastili publiku koja je, možda subjektivno rečeno, nešto glasnije bodrila letače. Nastup smo pogledali u jednom dahu, a ništa toga dana nije moglo nadmašiti osjećaj ponosa kada su Pilatusi HRZ-a napravili svoj razlaz, a našem timu u press centru su kolege iz drugih medija počeli čestitati na odličnom nastupu. U programu je posebno upečatljiva bila reakcija publike u trenutku kada su zrakoplovi izvodili zvono u formaciji. Tad smo u publici, a i među predstavnicima medija, mogli čuti “Wow“, “Mein Got“, zvukove uzdaha, a i poneki “Wtf“. Nastup mađarskog Gripena koji je uslijedio poslije njih, iskreno, nismo ni doživjeli iako smo sigurni da je bio na razini ostalih.
U 15 sati smo pratili nastup njemačkog helikoptera Tiger, finskog F-18, njemačkog A400 (svaki put kada ga vidimo u letu, divimo se veličini, a i iznenađujućim manevarskim mogućnostima tog zrakoplova) i švicarskih Patrouille Suisse. Ako želite pogledati mlaznu alternativu Krila Oluje, pogledajte nastup Patrouille Suisse: odlična usklađenost, zadivljujući manevri i prodoran zvuk F5-E zrakoplova, sve “kao švicarski sat”, moglo se čuti u publici.
u 16 sati je nastupio talijanski Eurofighter Typhoon (iako ih je toga dana bilo nekoliko, Typhoona nikada dosta), formacijski let Flying Bullsa i njemački NH-90. Kako se program bližio kraju, već smo se navikli na očaravajuće zvukove borbenih zrakoplova koji su, barem nama zanesenjacima, praznik za uši (iako djeci i onim osjetljivim svakako preporučujemo neku vrstu zaštite sluha). Letački program je zatvore u 17 sati i to preletima zrakoplova austrijske vojske: 3x DA-40, 3x PC-7, 3x PC-6, 1x EFT, 1x C130, 4x OH-58, 1x AW-169, 4x AB-212 i 3x S-70. Nakon što je i zadnji zrakoplov utihnuo, bilo je pomalo tužno napustiti Zeltweg, no publika koja je to željela, mogla je ostati na nastupu austrijskog vojnog orkestra ili na projekciji filma Top Gun: Maverick.
Organizatori su kasnije na konferenciji za novinare izrazili svoje zadovoljstvo ovogodišnjim AirPowerom: “AIRPOWER24 posjetilo je ukupno 250.000 posjetitelja tijekom dva dana događanja ovdje u Zeltwegu. U petak nas je, unatoč lošim vremenskim uvjetima, posjetilo 100.000 ljudi, a u subotu, u savršenim uvjetima, njih 150.000. Jedna vrlo važna stvar koju treba naglasiti je da AIRPOWER24 nipošto nije događaj koji organiziraju samo austrijske zračne snage, već gotovo sva područja austrijskih oružanih snaga i Središnjeg zapovjedništva. Svojom temeljitom pripremom i ostvarenjem, sve sudjelujuće postrojbe te kopnene i zračne snage stvaraju uvjete za dosad neviđen veliki događaj, odnosno najveći europski aeromiting. Samo jedna usporedba: u proteklih nekoliko dana zajednički smo organizirali logističku osnovu za priljev stanovništva cijelog Salzburga u grad od nešto manje od 7.000 stanovnika, a također i za važna podpodručja kao što su sanitarije, ugostiteljstvo, gospodarenje otpadom i medicinska služba. AIRPOWER24 predstavlja veliku vrijednost obuke za raspoređene vojnike, medicinske službe i logistiku austrijskih oružanih snaga”, rekao je brigadir Wolfgang Prieler, voditelj projekta AIRPOWER24, predstavljajući službene brojeve posjetitelja.
Treba istaknuti kako su tijekom cijelog vremena otvorenosti baze posjetitelji mogli razgledati i statički display zrakoplova koji je uključivao i A400, DC-3, DC-6, Gripene, F-16, F-18, itd. Avio-zanesenjacima svakako preporučujemo i štandove sa suvenirima skoro svih zračnih snaga koje su nastupile, a posebno prodavaonicu Austrijskog ratnog zrakoplovstva. Da, cijene su nešto veće, ali ovakvih suvenira nećete naći gotovo nigdje u slobodnoj prodaji.
Prilikom izlaska iz baze naletjeli smo na posljednji dio statistike koji nas je oduševio: za zdravlje posjetitelja je brinulo 75 liječnika i 190 bolničara, a Štajerska kao regija uprihodovala je dodatnih 10 milijuna € zbog povećane potražnje i popratnih usluga akumuliranih od AirPowera. Uistinu zadivljujući brojevi.
Za kraj možemo svim zanesenjacima preporučiti kako za dvije godine svakako vrijedi posjetiti AirPower, te slobodno sa sobom povedite cijelu obitelj jer je ovo uistinu obiteljski događaj. Posebno je emotivno vidjeti kako se na ovakav način zrakoplovstvo i rad zračnih snaga približava javnosti, od onih najmlađih pa do umirovljenika u invalidskim kolicima. Od onih koji su sa sobom ponijeli ležaljke i zadivljeno gledali u nebo pa do onih koji su prikovani uz ogradu mahali zrakoplovima koji taksiraju do uzletno-sletne staze, vjerujemo da su svi uživali i da kući sa sobom nose samo lijepe uspomene i doživljaje. Konačno, dopustite da izrazimo nadu da na idućem izdanju AirPowera uz Krila Oluje, gledamo i CRO Rafale.
Foto © AvioRadar
