Malo koji Hrvat nije čuo za MiG 21 nekadašnje JNA koji je 1991. iz Bihaća preletio u Klagenfurt, a posebno za ime kojeg se s ponosom prisjećamo – Rudolf Perešin. Ovim tekstom se prisjećamo upravo njega, iznimnog čovjeka koji je učinio još iznimniji pothvat koji je promijenio ishod Domovinskog rata.
Rudolf Perešin je bio hrvatski pilot, rođen u Jakšincu kraj Gornje Stubice 1958. Nakon školovanja u zrakoplovnoj gimnaziji „Maršal Tito“ u Mostaru, letačko je školovanje nastavio u Zrakoplovnoj vojnoj akademiji u Zadru koju je završio 1981. godine. Iste je godine bio odabran za pilotsko školovanje za nadzvučne zrakoplove MiG 21, nakon čega mu je vojni aerodrom Željava kod Bihaća dodijeljen kao mjesto službovanja.
Nakon Krvavog Uskrsa 1991., začeta je zamisao o preletu MiG-a izvan granica Hrvatske, a i cjelokupne bivše SFRJ. Cilj je bio internacionalizirati agresiju na Hrvatsku, dati joj na važnosti kako bi se međunarodna zajednica na vrijeme uključila i poduzela željene korake. Tada se inženjer telekomunikacija Ljubomir Topić obratio Rudolfovoj supruzi Ljerki i zamolio je za sastanak na tada neutralnoj lokaciji. S obzirom na to da su Rudolf i Ljerka živjeli u Bihaću, sastanak je dogovoren u restoranu ‘Tomislav” na današnjoj cesti D1, popularno zvanoj „Stara zagorska“. Tamo je Topić iznio Ljerki zamisao o preletu zrakoplova izvan granica te je zamolio o tome porazgovarati s Rudolfom. Ljerka je kasnije priznala kako je u tom trenutku mislila da je takav pothvat „misaona imenica“, ali ujedno i rješenje sve većih napetosti unutar JNA i u samom Bihaću u kojem je podjela između naroda bivše države postajala sve izraženija.
Perešin je, čuvši za zamišljeni pothvat, isti prihvatio i s Topićem se uputio k njegovu ostvarenju. Odabrati pravo vrijeme za prelet je u ovom slučaju bilo ključno zato što bi prerani ili, pak, prekasni prelet mogli završiti neželjenim posljedicama. Naime, Rudolf je kao član izviđačke eskadrile u jednom razdoblju tijekom 1991. dobivao sve manje letova, što zbog manjka povjerenja JNA prema hrvatskim pilotima, a što zbog pritiska da hrvatski pripadnici moraju iskoristiti godišnji odmor i tako što manje bili u vojarni i na aerodromu Željava. S druge, pak, strane, ondašnji predsjednik RH dr. Franjo Tuđman donio je deklaraciju kojom se prihvaća sve vojno osoblje koje istupi iz JNA i prijeđe u hrvatske oružane snage do 10. studenoga 1991., dok se prelasci nakon tog datuma neće tolerirati.
Nakon višemjesečnih dogovora u kojima je veliku ulogu odigrala Rudolfova supruga za koju je kasnije i sam rekao kako je njegov kopilot, kucnuo je odgovarajući trenutak. Zbog prekida telekomunikacijskih veza između Hrvatske i Bihaća, Ljerka je zamolila susjedu neka iz Njemačke nazove Perešina i prenese mu šifriranu poruku da smije preletjeti: „Svadba je u Austriji, svakako dođi i ponesi fotoaparat i kameru!“. Poruka je sadržavala sve informacije koje su Rudolfu trebale za prelet: unaprijed definirano mjesto slijetanja i da, po mogućnosti, preleti zrakoplovom koji ima svu predviđenu opremu.
U jednom od intervjua Rudolf je kazao kako ni sam nije bio siguran hoće li se svi preduvjeti posložiti budući da se krajem rujna i u listopadu te 1991. vrijeme počelo kvariti. Ipak, 25. listopada 1991. Rudolfu je stigla dugo očekivana naredba: naloženo mu je da predvodi eskadrilu koja će vizualno izviđati povlačenje JNA iz Slovenije. Unatoč tome što su se stvari naizgled posložile, Rudolf nije mogao biti siguran hoće li uspjeti ostvariti prelet u Austriju. Prvi korak je bio spontano i neprimjetno otići obaviti zadaću bez da itko posumnja kako nema namjeru vratiti se. Nakon što je grupa preletjela Karlovac, Perešin je ostalima naredio vratiti se jer uvjeta za vizualno izviđanje nema. Sam je nastavio let do Ljubljane pa do Kopra i nazad, po unaprijed definiranom planu. Vrativši se do Ljubljane morao je odlučiti hoće li ostvariti zamišljeno ili ne. Tamo odlučuje nastaviti prema Klagenfurtu. Spušta se ispod oblačnog sloja gdje je vidljivost bila dobra te u brišućem letu iznad vrhova Alpa nastavlja prema Bleiburgu, gdje brzinom od 1.000 km/h i visinom 50-100 metara iznad terena ulijeće u austrijski zračni prostor.
Po slijetanju u Austriju odveden je na ispitivanje gdje je izjavio kako je Hrvat te da ne može i neće pucati na Hrvate. Kako bi ga se zaštitilo od neželjenih interakcija s neistomišljenicima po pitanju njegovog pothvata, austrijska ga je vojska smjestila u privatni pansion u Feldkirchenu, gradiću udaljenom 20-ak kilometara od Klagenfurta.
U Zagrebu je tog 25. listopada 1991. zbog Rudijevog leta oglašena zračna opasnost, a sve do objave Austrijanaca nitko, pa ni Topić i Ljerka, nije znao da Rudolf obavlja predviđenu zadaću.
Željena reakcija je bila postignuta – Europa i svijet su saznali za sukobe na području bivše Jugoslavije na najspektakularniji mogući način. JNA, a posebno njezino zrakoplovstvo, bili su šokirani misleći kako takav pothvat nije moguć, a drugim hrvatskim pilotima u JNA pokazan je i utaban put za pridruživanje hrvatskim oružanim snagama. Upravo po uzoru na Rudija, piloti Ivan Selak, Danijel Borović i Ivica Ivandić su u veljači i svibnju 1992. preletjeli MiG-ovima u Hrvatsku, što su ujedno bili i prvi nadzvučni borbeni zrakoplovi HRZ-a.
Rudolf se po povratku u Hrvatsku priključio novoosnovanom Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu te po pridruživanju tri MiG-a, istom postao zapovjednik lovačke eskadrile. Od dolaska u Hrvatsku pa do 1995., Perešin je bio iznimno aktivan na humanitarnom području kao i promociji letačkog poziva.
Rudolf je aktivno i nesebično radio i sudjelovao u gotovo svim letačkim operacijama Domovinskog rata, sve do vojno-redarstvene operacije Bljesak kad je 2. svibnja 1995. oboren kod Stare Gradiške. S obzirom na to da je viđeno, a nakon pronalaska olupine zrakoplova i dokazano katapultiranje, za Rudolfovu obitelj je počela dvogodišnja agonija je li živ i kad će biti razmijenjen. Njegovi posmrtni ostatci predani su obitelji u kolovozu 1997. godine.
MiG 21 oznake 26112 kojim je Rudolf preletio u Klagenfurt, dugo je bio skriven od očiju javnosti. Prvi put je javno prikazan, i to s Perešinovom odorom i osobnim naoružanjem, u Vojnom muzeju u Beču na izložbi „Austrija i raspad Jugoslavije“. Austrijske vlasti nisu znale kome bi vratile zrakoplov, posebice uzevši u obzir da su zrakoplov potraživale i Hrvatska i Srbija. Ipak, nakon dugotrajnih pregovora, Rudijev MiG je predan Hrvatskoj 2019., kad je po dolasku bio kratko izložen pred Ministarstvom obrane. Kasije je prebačen u hangare Vojarne „Pukovnik Marko Živković“ kraj zračne luke “Franjo Tuđman”.
