Nedavno je država po drugi put ove godine financijski pomogla nacionalnog zračnog prijevoznika Croatia Airlines.
Ukupni iznos je toliko vrtoglav da nas je strah zbrojiti, odnosno objaviti.
Oko toga treba li pomagati državnu tvrtku koja je i godinama prije pandemije virusa COVID-19 stvarala gubitke, u javnosti se, ali i kod malo upućenijih, lome koplja. Javnost je većinom protiv.
To je i očekivano jer ipak se radi o novcu građana, a tvrtka se nije baš potrudila silnu pomoć i opravdati svojim rezultatima i uspješnom reorganizacijom.
Normalno je da su građani ogorčeni i smatraju kako se ne treba više novaca davati “toj rupi bez dna”, kako je nazivaju. Štoviše, povlači se pitanje: je li Hrvatskoj Croatia Airlines uopće potreban? Tako se u javnosti čak zaziva propast prijevoznika ne bi li došao netko drugi i letio umjesto njega “pa će nam biti povoljnije karte, bolji red letenja, bolja odredišta…”
Na ovo potonje vam moramo odgovoriti: NEĆE!
Neće doći nitko drugi. Bar ne netko tko će pružiti uvjete koje mi želimo: bolji red letenja i bolja odredišta… itd.
Zašto? Zato što je većina linija (sve domaće) u konačnici neisplativa. Zbog toga država i daje PSO.
Koliko god mi mislili da Hrvati lete stalno, zrakoplovi su na pojedinim linijama letjeli više nego poluprazni većinu dana u tjednu.
No, nas je zanimalo pomaže li država i zračne luke po uzoru na posrnulog prijevoznika jer kriza u zrakoplovstvu pogađa sve jednako.
Malo je reći da smo ostali začuđeni onim što smo saznali. Zračne luke, doduše, možda imaju manje troškove održavanja i slično, ali i njih “hladan pogon” skupo stoji.
Hrvatska ima 7 “većih” zračnih luka. Kontaktirali smo s njih šest koje imaju redoviti promet, kao i s Ministarstvom prometa kako bi saznali planira li država pomoći zračnim lukama i kako. Odgovor na upit e-mailom od ministarstva nismo dobili ni nakon telefonske napomene.
Pitanje koje smo postavili zračnim lukama je glasilo: “Je li zračna luka tražila ili dobila od države bilo kakvu financijsku pomoć za ublažavanje posljedica pandemije koronavirusa? Ako jest, o kojoj vrsti pomoći se radi?”
Najveću zračnu luku, MZL dr.Franjo Tuđman, Zagreb, dodatno smo pitali kako stvari stoje po pitanju koncesije.
“S obzirom na značajni pad prihoda, Međunarodna zračna luka Zagreb ispunjavala je uvjete za korištenje paketa mjere pomoći gospodarstvu kojeg je odobrila Vlada Republike Hrvatske te koristimo mjere za potporu očuvanja radnih mjesta.
MZLZ kao koncesionar zagrebačke zračne luke se, sukladno Ugovoru o koncesiji, pozvala na otežavajuću okolnost više sile (obzirom na to da je epidemija glavni uzrok značajnog pada prometa) i zatražila odgodu plaćanja koncesijske naknade. Sukladno koncesijskom ugovoru, likvidnost društva redovito se prati i očekuje se da će se plaćanje koncesijske naknade odgoditi do trenutka do kada likvidnost društva bude na razini koja osigurava sigurni kontinuitet svih poslovnih aktivnosti.” – odgovorili su nam iz MZLZ.
Dubrovačka zračna luka nam je potvrdila kako također koristi mjere Vlade RH za očuvanje radnih mjesta za nešto manje od 400 zaposlenih, no direktor komercijalnih poslova, Ivan Maslać, za AvioRadar naglašava kako drugu vrstu pomoći nisu ni tražili jer im trenutno nije potrebna te im je likvidnost stabilna zbog odličnih rezultata u godinama prije pandemije u kojima su nastojali biti štedljivi, a tu štedljivost su sada i pojačali. Uprava Zračne luke Dubrovnik imala je suradnju sa sindikatom pri određivanju mjera štednje u ovim vremenima pandemije.
Direktor zračne luke Split, Lukša Novak, potvrdio nam je da koriste potporu Vlade za očuvanje radnih mjesta.
“Zračna luka Split d.o.o nije korisnik državnih potpora, državnih jamstava niti subvencija.
Jedino što je Zračna luka Split koristila su potpore za očuvanje radnih mjesta po propisanim uvjetima od strane Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. .
Navedene potpore nemaju obilježje državne potpore jer su sastavni dio mjera Vlade RH koje spadaju pod očuvanje radnih mjesta u najugroženijim sektorima.”
Josip Klišmanić, direktor ZL Zadar, rekao nam je sljedeće:
“Zračna luka Zadar je koristila pomoć za ublažavanje posljedica pandemije COVID-19 koja joj je bila na raspolaganju, a radi se o oslobađanju podmirivanja poreznih obveza u razdoblju od ožujka do svibnja uslijed smanjenja prihoda kao posljedice pandemije, dok nakon toga, od mjeseca lipnja pa naovamo, koristimo potpore za očuvanje radnih mjesta u vidu naknada dijela plaće i skraćenog radnog vremena.
Ostale potpore vezane uz saniranje posljedica pandemije u vidu izravnih financijskih davanja nismo imali.”
Zračna luka Rijeka je na naš upit je li tražila ili dobila pomoć po uzoru na CTN, odgovorila:
“S obzirom da država nije osigurala nikakav program pomoći zračnim lukama, Zračna luka Rijeka nije tražila nikakvu financijsku pomoć za ublažavanje posljedica pandemije unatoč teškoj situaciji i padu prometa od preko 85% izuzev otpisa poreznih obveza i javnih davanja Ministarstva financija, a koje se odnosi na potporu za sve sektore gospodarstva uslijed pada prometa uzrokovanog pandemijom.
Prema našim saznanjima jedini oblik pomoći od strane države za čitav prometni sektor izdan je u okviru Programa dodjele državnih potpora sektoru mora, prometa, prometne infrastrukture i povezanim djelatnostima u aktualnoj pandemiji COVID-a 19 (NN 77/20, 116/20) u obliku odobrenja državnih jamstava na kreditna zaduženja.
Međutim, naravno, izravna financijska injekcija i kreditno zaduženje svakako se ne mogu smatrati jednakim tretmanom.” – stoji u odgovoru koji nam je poslala Vedrana Čubranić, voditeljica Službe za poslovni razvoj.
Nina Vojnić Žagar, direktorica ZL Pula:
“Zračna luka Pula d.o.o., kao i ostale zračne luke, korisnik je Potpora za očuvanje radnih mjesta Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u djelatnostima pogođenim koronavirusom počevši od mjeseca srpnja (4.000,00 kuna neto po prihvatljivom radniku, s time da PU vrši otpis doprinosa na i iz plaće na navedeni iznos, a HZZ uplatu doprinosa za II stup).
Potpora nam je dodijeljena počevši od srpnja kada su i nas svrstali u prihvatljive poslodavce.
Dakle, radi se o korištenju mjera koje su namijenjene i drugim poslodavcima u prihvatljivim djelatnostima, a prema uvjetima navedenim u potpori.”
No, ono što nam direktorica Žagar nije rekla, a AvioRadar doznaje, jest da je Zračna luka Pula očekivala bespovratna sredstva, ali im je nakon objave Programa dodjele državnih potpora u aktualnoj pandemije rečeno kako samo može dobiti državna jamstva za zaduživanje kod komercijalnih banaka jer novaca za bespovratna sredstva u proračunu nema!
I to je odgovor na naše pitanje iz naslova: s aerodromima je – ništa. Za najvećeg gubitaša novaca u proračunu ima, a oni koji su prije pandemije poslovali uzlaznom putanjom, novaca nema.
Dignite kredit!
To neodoljivo podsjeća na poratne godine kad je započelo nezaustavljivo zaduživanje ove države koje do danas ne vidi svjetlo na kraju tunela. Ali ima svjetlo lokomotive koja se kreće prema nama.
Treba biti pošten pa reći kako je isto stanje i u Europi gdje prijevoznici traže i dobivaju pomoć dok zračne luke jako loše prolaze po tom pitanju. I ne samo to: prijevoznici pritišću i ucjenjuju zračne luke i traže smanjenje naknada po čemu ispada da su dvostruko subvencionirani.
Zračni promet nema razloga za optimizam.
