American Airlines najavio je jednu od većih nadogradnji putničkog proizvoda u svojoj uskotrupnoj floti, ugradnju Starlinkova satelitskog interneta na više od 500 zrakoplova. Riječ je o potezu koji se uklapa u širu modernizaciju korisničkog iskustva američkog prijevoznika, posebno na domaćim i kraćim međunarodnim linijama, gdje se očekivanja putnika sve više približavaju onima na zemlji. American time želi ponuditi stabilniju, bržu i funkcionalniju internetsku vezu, ne samo za osnovno pregledavanje interneta, nego i za streaming, rad u oblaku, online sastanke i druge usluge koje su do prije nekoliko godina bile teško zamislive u uskotrupnom zrakoplovu.
Ugradnja bi trebala započeti u prvom tromjesečju 2027. godine, a obuhvatit će Airbusovu flotu prijevoznika, uključujući nove A321XLR i A321neo zrakoplove. Prema najavi prijevoznika, Starlinkov Aero Terminal može podržati do 1 Gbps po anteni, što bi putnicima trebalo omogućiti streaming, online igranje, rad u oblaku i uporabu alata za videokonferencije tijekom leta.
Odluka American Airlinesa nije izoliran potez, nego dio sve izraženijeg pomaka u industriji prema LEO satelitskim sustavima. Starlink su već odabrali ili uveli prijevoznici poput Lufthansa Grupe, airBaltica, United Airlinesa, Qatar Airwaysa, Hawaiian Airlinesa, Alaska Airlinesa, British Airwaysa, Emiratesa, Air Francea i WestJeta. Lufthansa Grupa najavila je ugradnju Starlinka na oko 850 zrakoplova svih svojih prijevoznika, s prvim letovima u drugoj polovici 2026., dok je airBaltic još u veljači 2025. postao prvi europski prijevoznik koji putnicima na Airbusima A220-300 nudi besplatan Starlink internet.
Temeljna razlika Starlinka u odnosu na starije satelitske sustave leži u orbiti i arhitekturi mreže. Klasični GEO sustavi oslanjaju se na manji broj satelita u geostacionarnoj orbiti, udaljenih oko 36.000 kilometara od Zemlje, zbog čega je latencija osjetno veća, a kapacitet se mora dijeliti na velikim geografskim područjima. Starlink koristi velik broj satelita u niskoj Zemljinoj orbiti, što skraćuje put signala, smanjuje latenciju i omogućuje veću propusnost po zrakoplovu. U praksi to znači da se Wi-Fi u zrakoplovu sve više približava iskustvu interneta na zemlji, osobito za aplikacije osjetljive na kašnjenje, poput videopoziva, online suradnje i streaminga.
Usporedba s Panasonicovim sustavima pokazuje koliko se tržište brzo mijenja. Panasonic je za ranije generacije svojeg satelitskog interneta navodio prosječne brzine do oko 12 Mbps, uz maksimalne kratkotrajne vrijednosti do 20 Mbps, dok noviji Panasonicov LEO terminal razvijen s Intellianom cilja brzine do 195 Mbps i latenciju ispod 100 milisekundi. Starlink, s druge strane, u komercijalnim najavama za zrakoplove ide do 1 Gbps po anteni, dok je Qatar Airways za svoju implementaciju navodio do 500 Mbps po zrakoplovu. Neovisna mjerenja Ookle na koja se pozivao The Verge, pokazala su medijalne brzine preuzimanja od oko 152 Mbps na Starlink opremljenim letovima, u usporedbi s oko 62 Mbps na SES sustavima.
Važna prednost Starlinka nije samo u brzini nego i u anteni. Starije satelitske instalacije često su koristile mehanički usmjeravane antene smještene ispod većih aerodinamičkih radoma, što povećava masu i otpor. Aerospace America ranije je navodio da takva instalacija, zajedno s radomom, antenom i strukturnim ojačanjima, može težiti oko 182 kilograma. Za Starlink se, prema dostupnim podatcima iz dokumentacije i industrijskih izvora, navodi znatno niža masa: poslovno-zrakoplovni komplet opisan je kao sustav ukupne mase ispod 60 funti, odnosno oko 27 kilograma, dok se za pojedine zrakoplovne instalacije spominje komplet od oko 85 funti, odnosno oko 39 kilograma.
Ta razlika ima operativnu važnost. Svaki dodatni kilogram i svaki dodatni aerodinamički otpor tijekom životnog vijeka zrakoplova znače veću potrošnju goriva, osobito na flotama koje dnevno odrađuju velik broj ciklusa. Niskoprofilne elektronički usmjeravane antene, poput Starlinkove fazne antene, nemaju potrebu za klasičnim mehaničkim usmjeravanjem prema jednom udaljenom GEO satelitu, a satelite mogu pratiti elektronički. Panasonic i Intellian za novu generaciju ESA antena također naglašavaju da niži profil smanjuje otpor, a time i potrošnju goriva, što potvrđuje da industrija općenito ide prema lakšim i aerodinamički čišćim rješenjima.
Za American Airlines ugradnja Starlinka zato nije samo nadogradnja putničkog Wi-Fi-ja, nego dio šire promjene u percepciji povezivosti u zrakoplovu. Internet u kabini više nije dodatna usluga ograničena na poruke i osnovno pregledavanje interneta, nego postaje sastavni dio proizvoda, usporediv s udobnijim sjedalima, zabavnim sustavom i onboard uslugom. Kako sve više prijevoznika uvodi besplatan ili znatno brži internet, osobito na uskotrupnim zrakoplovima koji lete na poslovno važnim rutama, kvaliteta povezivosti postaje novo konkurentsko polje među velikim zrakoplovnim grupacijama.
