Nakon malo duže stanke, opet je bilo moguće posjetiti neki aeromiting. Održao se Aeros 2021, aeromiting u susjednoj nam državi Sloveniji. Održan je u Mariboru, točnije na zračnoj luci koja je tek malo više od 100 kilometara udaljena od Zagreba. Za prevaliti taj put potrebno je nešto više od jednog sata jer cijelim putem možete ići autocestom. No, kako je ovo bila jedna od udarnih nedjelja što se tiče povratka turista iz Hrvatske dalje prema Sloveniji, Austriji, Njemačkoj, Poljskoj, zagužvalo se na graničnom prijelazu Macelj, pa je bilo potrebno pronaći neku alternativu ukoliko se nije htjelo čekati satima. Odluka je pala na male granične prijelaze gdje skoro i nije bilo nikoga ili su čekanja bil minimalna. Na ulasku u Sloveniju je bila potrebna covid putovnica, odnosno jedan on ona tri uvjeta: prebolio, cijepio se ili se testirao. Policajci na granici se drže propisa i provjeravaju svaku covid putovnicu skeniranjem bar koda koji se nalazi na njoj. Naravno, provjeravaju i datume cijepljenja: minimalno 7 dana od cijepljenja drugom dozom. Do same lokacije aeromitinga su korištene lokalne ceste jer uz to što je autocesta zakrčena turistima, nije velika udaljenost od granice pa se ne izgubi previše vremena.
Već na nekoliko kilometara od lokacije aeromitinga, uz cestu su postavljeni putokazi, što je vrlo pohvalno, barem znaš da si na pravom putu. Policija je na cesti usmjeravala promet, te su svi oni koji su išli na aeromiting, morali skrenuti na malu cestu i doći do organiziranog parkirališta na travnjaku. Naravno, bilo je pokušaja za parkiranje bliže lokaciji održavanja, no volonteri su bili na visini zadatka i nisu puštali nikoga. Od mjesta parkiranja je bilo još otprilike kilometar za pješačenje, odnosno laganih 15-ak minuta hoda. Sam put je ugodan jer dijelom prolazi kroz šumu pa ima i hlada.
Prvo što se ugleda u daljini je MD 82 kojeg ste sigurno zapazili kad ste se vozili autocestom pored te zračne luke, a kako se približavate, čujete i žamor ljudi, što se baš i ne čuje često u zadnje vrijeme. Uz MD 82, prvi doticaj sa zrakoplovstvom je bio model zrakoplova koji je zujao iznad publike. Sada si već misliš: to je to, tu smo. Nakon što ste posjetili nekoliko velikih aeromitinga i kad vidite popis sudionika na ovome, možda ćete reći: bit će dosadnjikavo, no, kao što je već spomenuto, kad dugo niste bili na takvom događaju, kad praktički već neko vrijeme niste vidjeli zrakoplov, onda vam adrenalin u venama radi i jedva želite biti dio nečeg ovakvog.
Ulaznice ste mogli kupiti online ili na samom mjestu događanja. Ukoliko ste ih odlučili kupiti na samom mjestu događanja, niste dugo čekali, samo nekoliko minuta. Isto tako i pregled covid putovnice: ukoliko ste željeli ući i pogledati aeromiting, morali ste imati test, dokaz o cijepljenju ili preboljenju. S tim potezom ipak se čovjek osjeća malo sigurnije, iako smo bili svi dosta stisnuti u redu, nije se baš držalo onog pravila od dva metra razmaka. No, sve u svemu, za deset minuta su riješene sve formalnosti i moglo se ući u prostor za gledatelje. Velika prednost ove lokacije je to što postoji i šuma u kojoj se možete skriti od sunca koje je taj dan neumoljivo peklo.
Kad stigneš na takvu lokaciju, prvo što želiš jest malo istražiti teren i vidjeti što se sve nudi. Tu je nekoliko štandova s hranom i pićem, dio za djecu gdje imaju napuhance i mogu skakati po njima, neki lokalni OPG-ovi koji nude svoje proizvode… No, dalje je ono što se traži i što se želi vidjeti: bili su izloženi zrakoplovi općeg zrakoplovstva, poneki stariji zrakoplov, jedrilica. Ljudi su ih znatiželjno obilazili, fotografirali se s njima, vidjelo se kako ih sve to zanima. Bilo je moguće ući u pojedine zrakoplove, a zaključak nakon nekoliko minuta u takvom zrakoplovu je kako je Ryanairovo sjedalo pravi Business Class. Šala mala. Naravno, ti zrakoplovi općeg zrakoplovstva ni ne mogu imati ogromna sjedala, a ni i puno mjesta.
U jednom dijelu ispred hangara bili su smješteni modelari sa svojim zrakoplovima koje su raspremali nakon letova. Bilo je zanimljivo vidjeti njihovu detaljnost i malo zaviriti pod haubu. Baš je i vojska Slovenije izvodila vježbu. Mogli ste vidjeti polijetanje helikoptera iz poprilične blizine. U vježbi su korištene dimne bombe, vojna vozila, čula se i eksplozija, specijalne postrojbe su iskakale pomoću užeta iz helikoptera. Helikopter su za pokaznu vježbu iskoristili i policajci. Pokazali su vježbu evakuacije unesrećenog policajca uz pomoć nosila koja se prikvače za uže i vitla koje podigne nosila do helikoptera. Naravno, to sve se događa u letu, helikopter nije sletio na zemlju po unesrećenog.
Nakon nekog vremena se i ogladni pa se mora nešto i pojesti ukoliko nisi sa sobom uzeo sendvič ili neku drugu hranu. Bilo je nekoliko mogućnosti, no ponuda se najviše temeljila na brzoj hrani. Redovi nisu bili predugi, ali na kraju se čekalo sat i pol kako bi se došlo na red. Ne, ne pretjeruje se, može nekoliko osoba potvrditi ovu činjenicu, uistinu se toliko čekalo. Možda se tu moglo nekako bolje organizirati kako bi to išlo brže i kako se zbog toga ne bi propustio dio letačkog programa. Najgora stvar je kad si taman na redu za naručiti hranu, a na red je došao jedan od važnijih sudionika – Gripen mađarskih zračnih snaga. I suncobran zaklanja pogled pa moraš izaći iz reda kako bi vidio vratolomije koje je izvodio. Proletio je nekoliko puta velikom brzinom kako bi okupljenoj publici pokazao svoje mogućnosti.
Prije Gripena je nastupio još jedan mađarski akrobatski pilot – Zoltan Vereš. Njegove akrobacije su, možemo reći, skoro nevjerojatne. Pokazao je vrhunske pilotske sposobnosti.
Finale Aerosa je bio nastup talijanske akrobatske skupine Frecce Tricolori. Službeni komentator Tricolora je komentirao na slovenskom čime je zaradio velike ovacije publike. Iako nikada nije pričao slovenski, mora mu se odati priznanje, nije bilo uopće loše. Što reći o Tricolorima osim da su stvarno odlični. Sva publika je bila na nogama i oduševljeno je gledala kako nebom ispisuju svoje tri boje uz pratnju talijanske glazbe.
Ovo je bio jedan obiteljski izlet. Puno ljudi je dovelo cijelu obitelj, postavili su si tende, male šatore, dekice i uživali u pogledu na zrakoplove. Zanimljivo je bilo i vidjeti puno djece kojima je ovo bila prilika za upoznavanje sa zrakoplovstvom, možda je baš ovaj aeromiting pomogao nekom djetetu u odluci što želi raditi kad odraste, pa možda postane pilot.
Na kraju mogu se zbrojiti osjećaji i reći kako ovo nije bio najveći i najbolji aeromiting, ali svakako je bilo zanimljivo vidjeti nastupe mnogih zrakoplovaca i opet doživjeti nešto takvo. Možemo čestitati organizatoru na dobro odrađenom poslu i nadamo se kako će neki idući Aeros biti još bolji. Iako se pred kraj aeromitinga vrijeme oko Maribora pogoršavalo, svi su samo čekali trenutak kad će početi padati kiša. Na kraju je vrijeme izdržalo i tek je počelo padati nekih pola sata iza nastupa Tricolora, ali tada je već dobar dio ljudi krenuo prema svojim kućama.
U nastavku pogledajte ostale fotografije Slavena Janđela.
