De Havilland Canada posljednjih mjeseci niže važne prekretnice programa DHC-6 Twin Otter, zrakoplova čiji korijeni sežu još u šezdesete godine prošlog stoljeća. Nova generacija Classic 300-G ušla je u komercijalnu uporabu, dobila europsku certifikaciju i stigla do novih kupaca, dok proizvođač istodobno pokreće program kojim želi značajno produljiti životni vijek stotina starijih Twin Ottera koji još uvijek lete diljem svijeta.

Posebno simbolična vijest stigla je s ovogodišnjeg Farnborough Airshowa. De Havilland Canada i Island Aviation Services Limited, odnosno maldivski nacionalni prijevoznik Maldivian, potpisali su pismo namjere za dva nova DHC-6 Twin Otter Classic 300-G. Budu li pretvoreni u čvrstu narudžbu, bit će to prvi primjerci nove generacije Twin Ottera na Maldivima – najvećem svjetskom tržištu za ovaj tip zrakoplova.

Upravo su Maldivi možda najbolji primjer zašto je konstrukcija stara šest desetljeća i dalje relevantna. Twin Otter kombinira dva turboprop motora, robusnu konstrukciju i iznimne STOL sposobnosti s mogućnošću korištenja kotača, skija, plovaka ili amfibijskih plovaka. Na otočju na kojem su brojni luksuzni resorti udaljeni od klasičnih zračnih luka, hidroavionska verzija postala je gotovo jednako prepoznatljiva kao i same maldivske plaže.

Nova verzija Classic 300-G pokušava zadržati upravo ono zbog čega je Twin Otter desetljećima uspješan, bez pokušaja radikalnog mijenjanja provjerenog koncepta. Zrakoplov je dobio Garmin G1000 NXi integrirani kokpit, modernizirane sustave, novu i lakšu putničku kabinu te smanjenu masu praznog zrakoplova. De Havilland navodi smanjenje osnovne mase od približno 400 do 500 funti, odnosno oko 180 do 225 kilograma, što se može pretvoriti u dodatnu nosivost ili dolet. Proizvođač za standardnu konfiguraciju navodi potrebnu duljinu polijetanja preko prepreke od 50 stopa od oko 366 metara te slijetanja od oko 320 metara.

Program Classic 300-G službeno je pokrenut na Paris Air Showu 2023. godine, a već je prilikom predstavljanja De Havilland Canada objavio kombinirane ugovore i pisma namjere za ukupno 45 zrakoplova. Među prvim kupcima našli su se Zimex Aviation, Jetcraft Commercial te indijski flybig, koji je iskazao interes za deset primjeraka. Jetcraft je pritom potpisao ugovor za deset zrakoplova, dok je švicarski Zimex postao jedan od ključnih partnera programa.

Tijekom 2025. programu se pridružio i Ethiopian Airlines narudžbom dva primjerka. Prvi je prijevozniku isporučen u lipnju ove godine, a trebao bi se koristiti za povezivanje udaljenih zajednica, turističkih destinacija i područja s ograničenom zračnom infrastrukturom u Etiopiji i istočnoj Africi. Drugi primjerak očekuje se tijekom 2026. godine.

Nekoliko dana nakon Ethiopianove isporuke, Zimex Aviation preuzeo je zrakoplov serijskog broja 998. De Havilland Canada taj je primjerak označio kao prvi proizvodni Classic 300-G koji je ušao u službu. Za Zimex, koji Twin Ottere koristi više od pola stoljeća u putničkim, teretnim, humanitarnim i logističkim operacijama, riječ je o nastavku vrlo dugog odnosa s ovim tipom zrakoplova.

Dodatni poticaj programu stigao je 22. srpnja, kada je Classic 300-G dobio certifikaciju Europske agencije za sigurnost zračnog prometa (EASA). Time je otvoren put širim isporukama kupcima u Europi, ali i na tržištima koja priznaju EASA certifikaciju. Zimex je istodobno postao prvi operator europski certificiranog 300-G.

U ožujku ove godine Twin Otter dosegnuo je još jednu važnu brojku. De Havilland Canada isporučio je 1000. proizvedeni primjerak kolumbijskom državnom prijevozniku SATENA. Zrakoplov je dio većeg posla – SATENA je 2024. potpisala čvrsti ugovor za ukupno osam novih Twin Ottera namijenjenih povezivanju udaljenih područja Kolumbije. Put do tisućitog primjerka pritom je bio sve samo ne pravocrtan.

Prvi DHC-6 Twin Otter poletio je 20. svibnja 1965. godine. Razvijen je kao nasljednik i svojevrsna dvomotorna evolucija uspješnog DHC-3 Ottera, s naglaskom na operacije s kratkih i nepripremljenih uzletno-sletnih površina. Zrakoplov je ubrzo pronašao mjesto kod regionalnih prijevoznika, vojski, državnih službi i specijaliziranih operatora u područjima u kojima konvencionalni zrakoplovi jednostavno nisu bili praktični. Od Arktika do tropskih otoka, Twin Otter je s vremenom postao gotovo zasebna kategorija zrakoplova.

Originalna proizvodnja trajala je od 1965. do 1988. godine, tijekom koje su nastale serije 100, 200 i najuspješnija Series 300. Do zatvaranja proizvodne linije izrađena su 844 primjerka. De Havilland Canada u međuvremenu je prošao kroz turbulentno razdoblje vlasničkih promjena. Kanadska vlada prodala je tvrtku Boeingu 1986. godine, a upravo je tijekom Boeingova vlasništva 1988. završena proizvodnja Twin Ottera. Boeing je De Havilland Canada 1992. prodao Bombardieru. Priča Twin Ottera ipak time nije završila.

Kanadski Viking Air 2006. godine od Bombardiera je kupio certifikate tipa za sedam nekadašnjih De Havillandovih programa, od DHC-1 do DHC-7, uključujući Twin Otter. Viking je već imao veliko iskustvo u proizvodnji dijelova i podršci starijim DHC zrakoplovima, a potražnja za rabljenim Twin Otterima pokazala je da za novi zrakoplov iste kategorije još uvijek postoji tržište.

Rezultat je bio DHC-6 Series 400. Prototip modernizirane verzije prvi je put poletio u listopadu 2008. godine, s novijim motorima PT6A-34 i modernim Honeywell Primus Apex kokpitom. Time se Twin Otter nakon približno dva desetljeća vratio u serijsku proizvodnju. Do kraja 2022. kupcima je bilo isporučeno više od 140 primjeraka Series 400.

Sljedeća velika promjena dogodila se na korporativnoj razini. Longview Aviation Capital, vlasnik Viking Aira, 2019. godine preuzeo je od Bombardiera program Dash 8 i prava na ime De Havilland Canada. Time su nekadašnji De Havillandovi programi prvi put nakon desetljeća ponovno završili pod zajedničkim vlasništvom. U veljači 2022. Longview je otišao korak dalje te je Viking Air, Pacific Sky Training i ostale povezane zrakoplovne aktivnosti objedinio pod operativnim brendom De Havilland Aircraft of Canada. Twin Otter tako je i formalno ponovno postao proizvod tvrtke čije je ime nosio kada je nastao šezdesetih godina.

Classic 300-G predstavljen godinu dana kasnije zapravo je prvi veliki razvojni korak programa Twin Otter nakon tog ponovnog objedinjavanja. De Havilland pritom ne računa samo na prodaju novih zrakoplova. Paralelno s EASA certifikacijom i novim narudžbama, tvrtka je na Farnboroughu objavila da su operatorima širom svijeta sada dostupni i Twin Otter Re-Life programi kroz Supplemental Type Certificate, odnosno STC odobrenja. DHC je ranije preuzeo te STC-ove, proveo njihov prijenos i validaciju s Transport Canada te ih sada nudi izravno kroz svoj tvornički sustav podrške.

Program je posebno važan zbog velikog broja starijih Series 100, 200 i 300 koji su nakon nekoliko desetljeća još uvijek aktivni. Zamjenom ključnih konstrukcijskih dijelova životni vijek središnje kutije krila može se produljiti za do 33.000 sati leta ili 66.000 ciklusa. Za komande leta De Havilland navodi dodatnih 66.000 sati ili 132.000 ciklusa, dok se slična produljenja nude za trup te horizontalni i vertikalni stabilizator. Za gondole motora predviđen je novi životni vijek do 45.000 sati odnosno 90.000 ciklusa. Prva ugradnja paketa za produljenje životnog vijeka komandi leta očekuje se još tijekom ove godine.

Upravo kombinacija novih zrakoplova i tvorničkog produljenja životnog vijeka postojeće flote pokazuje smjer u kojem De Havilland Canada vodi program. Umjesto pokušaja zamjene Twin Ottera potpuno novim konceptom, proizvođač ulaže u evoluciju platforme čija je najveća prednost činjenica da za pojedine poslove gotovo i nema izravnu zamjenu.

Šezdeset i jednu godinu nakon prvog leta Twin Otter tako ne pokazuje znakove odlaska u povijest. Naprotiv, nakon povratka proizvodnje pod Vikingom, ponovnog objedinjavanja pod imenom De Havilland Canada, predstavljanja Classic 300-G, tisućitog isporučenog primjerka, ulaska nove verzije u komercijalnu uporabu i otvaranja europskog tržišta, jedan od najdugovječnijih kanadskih zrakoplovnih programa ponovno je dobio zamah.

A dolazak nove generacije na Maldive, mjesto koje je tijekom posljednjih desetljeća postalo svojevrsni neslužbeni dom Twin Ottera, mogao bi biti jedan od najupečatljivijih znakova da priča ovog zrakoplova još dugo neće završiti.