Ovaj petak vam donosimo razgovor sa Vedranom Sovićem koji je trenutačno u Turskoj gdje leti kao kapetan na Boeingu B737-800NG tvrtke SunExpress.
VEZANI ČLANAK: Predstavljamo: Naši piloti u svijetu, Nikola i Igor na Maldivima
Zanimljivost koju znamo o ovom iznimno rječitom pilotu jest ta da je jednom prilikom, dok je još bio na radu u domovini, u čudu ostavio tada prisutne na stajanci ZL Dubrovnik , kada je zrakoplov DASH 8 – Q400 sa parking pozicije izvukao u „rikverc“, odnosno powerback procedurom. Kako nam je Vedran rekao, zbog gužve na susjednim parking pozicijama, opcija je bila čekati ili upotrijebiti ovu proceduru za koju su inače školovani na simulatoru. Vedran je u dogovoru s kontrolom i aerodromskim službama proceduru i proveo na opće čuđenje prisutnih koji nisu bili upoznati s tom namjerom. U to doba ZLD nije imala pushback opciju.
VEZANI ČLANAK: PREDSTAVLJAMO: Kap. Kristina Mlinarić – dama za kormilom zrakoplova
- Tko je Vedran Sović?
Vedran Sović je jedan matorac u ranim četrdesetima. Voli: špagete, obiteljske izlete, stripove, voziti bicikl, Antoinea de Saint-Exuperryja, znanstvenu fantastiku, knjigu “Fate is the Hunter” Ernesta Kelogga Ganna, filmove “Waltz with Bashir” i “The Act of Killing”, pjesme suvremenog kalifornijskog kantautora Toma Waitsa i svoj gumeni kajak.
Podrijetlom je iz pitoresknog mjestašca Konjščine u Krapinsko-Zagroskoj županiji, a trenutačno živi i radi na relaciji Zagreb – Istanbul. Posjeduje pumpu za bicikl marke Crank Brothers i dozvolu prometnog pilota zrakoplova.
Ozloglašen je zbog svojeg sindikalnog djelovanja kao potpredsjednik Hrvatskog sindikata prometnih pilota od prije pet – šest godina te kao pobunjenik općenito. Za kredite, hranu, vodu, stanarinu, režije i nešto sa strane zarađuje kao kapetan na Boeingu 737-800 u kompaniji SunExpress, trenutačno baziran na aerodromu Sabiha Gökçen.
Oženjen je vrlo sretno i ponosni otac dvojice hokejaša KHL Zagreb. Nepušač. Nekažnjavan.
- Kada je krenula ljubav prema zrakoplovstvu i što ju je potaknulo?
Kao klinac sam živio na 330om radijalu, 10 DME od VOR-a ZAG, taman na ruti za Graz te sam se nagledao JAT-ovih Devetki u spuštanju prema Zagiju pa dalje za pistu 23 u Zagrebu. Osim toga, iznad Konjščine su brisance redovito vježbali Orlovi i Jastrebovi sa Cerklja te Gazele sa Lučkog.
Dosta sam planinario s roditeljima kao mali i nekako sam shvatio da pilotska perspektiva nije ograničena samo na topografske vrhove te zaključio kako bi letenje bilo dosta dobar način zarađivanja za život.
- Kako je teklo školovanje za pilota komercijalnog zrakoplovstva i na kojim sve tipovima zrakoplova?
Za profesionalnu dozvolu školovao sam se na Fakultetu Prometnih Znanosti u Zagrebu u trećoj generaciji civilnih pilota školovanih u Hrvatskoj na Cessnama 152 i 172. Nakon odsluženog vojnog roka, 2000. godine sam primljen u Croatia Airlines na radno mjesto “Kandidata za pripravnika za kopilota”.
Multi-crew coordination course sam odradio u Lufthansi na simulatoru PA-42 Cheyenne IV u Bremenu, a nakon toga sam raspoređen u regionalnu flotu, na ATR-42 300. Legende kažu da je u mojoj skupini budućih kopilota postojao izbor između A320 i ATR, a da sam na ATR-a došao na vlastiti zahtjev. Na ATR-u sam se zaleđivao zimi te pregrijavao ljeti do 2007. kad sam se nekako dokopao kopilotskog mjesta na A319/20.
Romansa s Airbusom je bila kratkog vijeka te sam već 2009. godine promaknut u kapetana DHC-8 Q400 s perspektivom letenja na njemu do mirovine. Na opće iznenađenje, uključujući i vlastito, primljen sam za kapetana na zrakoplovu Boeing-737NG turskog prijevoznika SunExpress te je to posao koji obavljam s ponosom i zadovoljstvom od početka 2014. godine.
- Znamo da imate najljepši ured s još ljepšim pogledom na svijetu. Koji dio samog posla Vas najviše ispunjava?
Pogled mi je najbitniji. Osim toga, ispunjava me zadovoljstvo kad moja posada dobro odradi neki komplicirani let, kad prođem check, kad sa zemlje gledam zrakoplov kako polijeće ili slijeće i shvatim: “Pa i ja to znam i mogu”, a ispunjava me i pogled na tekući račun na dan kad sjeda plaća.
- Možete li izdvojiti najljepši događaj u svom poslu?
Vrlo teško mogu izdvojiti samo jedan, ima ih mnogomnogomnogo. Laširanje, prvi let na ATR-u, prvi kapetanski let, kad vidim kopilota kako je sretan nakon što je dobro sletio u zahtjevnim uvjetima….
- Kako provodite slobodno vrijeme u Turskoj?
Uglavnom u Hrvatskoj, a pomalo i kod rodbine u Njemačkoj. Po ugovoru imam 12 tjedana godišnjeg odmora, a i mimo toga se preko zime mogu spojiti 2-3 slobodna dana te, zahvaljući dobrim vezama Istanbula i Zagreba, skoknem doma.
Kad se baš zalomi da slobodno vrijeme moram provesti u bazi, vozim svoj biciklić, istražujem Stambol te gnjavim svoje kolege i/ili zemljake. Peglam vlastite službene košulje iz hobija.
U slučaju lošeg vremena, kad je oblačno i tmurno, a ja malko naparen, prolazim fejsbukom i forumima k’o mećava i pišem svakojake postove, za to sam, kažu, nadaren (isprike autoru originala na masakru jedne lijepe pjesme).
- Kako usklađujete privatni život i posao? Kako se vaši najbliži nose s Vašim obavezama?
Prvenstveno, zahvaljujući mojoj supruzi, vrlo dobro. Dok sam na poslu, ona drži sva četiri kuta naše kuće. Zahvaljući modernoj tehnologiji, svaki dan smo u kontaktu, a kad sam slobodan, tad sam na raspolaganju obitelji cijelo vrijeme. Velika hvala i mojim sinovima što nisu previše komplicirani za održavanje.
Ne, neće se pokvariti ako ih pohvalim, a, uostalom, ne čitaju Avioradar. (Samo polako, budu! op.a)
- Gdje se vidite za 5-10 godina?
Zrakoplovstvo je vrlo osjetljiv cvijet, ne usuđujem se maštati toliko unaprijed. Za vrijeme mojeg linijskog školovanja dogodio se September 11th pa se čak i u jednom trenutku postavilo pitanje treba li CTN uopće nas pripravnike. Da je turski vojni udar uspio, danas sigurno ne bih bio ovdje.
Vrlo sam zadovoljan svojim poslom i bio bih zadovoljan da i za deset godina budem na istom mjestu. Ambicija mi je raditi posao koji mi daje dovoljnu zaradu za pristojan život i dovoljno slobodnog vremena. Bilo to letenje na King Airu, Airbusu 380 ili bilo čemu između, sasvim mi je svejedno.
Zahvaljujemo Vedranu na izdvojenom vremenu te pozdravljamo njega i njegovu obitelj.
Foto: Vedran Sović – privatna arhiva