PREDSTAVLJAMO: Kap. Kristina Mlinarić – dama za kormilom zrakoplova

Nije prva, ali je trenutačno jedina zapovjednica zrakoplova u Hrvatskoj. Velika Gorica je grad u kojem je odrasla i u kojem i danas živi.

Ako ste letjeli zrakoplovom Dash 8 – Q400 nacionalnog prijevoznika Croatia Airlines, velika je prilika da ste bili na letu pod zapovjedništvom ove supruge, majke i pilotkinje.

Pročitajte i: Žene koje su svladale nebo

Kristina je izdvojila malo vremena za nas kako bi vam malo predstavili njenu karijeru i kako je usklađuje sa privatnim životom: 

–  Kada je krenula ljubav prema zrakoplovstvu i što ju je potaknulo?

Još kao dijete gledala sam polijetanja i slijetanja u zračnoj luci Zagreb i to me toliko privlačilo da sam već kao klinka odlučila vinuti se u visine. Naravno, taj put nije bio baš lagan kao što sam mislila, a najteže je bilo dočekati posao u nacionalnoj prijevozničkoj tvrtci. Croatia Airlines, kao i sve tvrtke, zapošljava pilote kad se za to ukaže potreba, a ja sam svoju priliku dočekala četiri godine nakon završetka fakulteta prometnih znanosti, smjer aeronautika – civilni pilot.

– Kako je teklo školovanje za pilotkinju komercijalnog zrakoplovstva Q400?

Sa 26 godina krenula sam na prvo veliko školovanje – najprije smo odradili teorijsku obuku u prijevozničkoj tvrtci, a zatim sam skoro tri mjeseca provela na simulatorskoj obuci u Lufthansinom školskom centru u Bremenu. Nakon uspješno obavljenog školovanja, dobila sam priliku ispuniti svoj san i postala kopilot zrakoplova Airbus 320. Tu dužnost obavljala sam od 2005. do 2016. godine kad sam dočekala red za kapetansko školovanje. Naime, u tvrtki postoji tzv. seniority popis, odnosno zbir kriterija prema kojima piloti napreduju u karijeri te sam tako u rano proljeće 2016. godine počela školovanje za kapetana zrakoplova Dash 8–Q400. Nakon teorijskog dijela, odlazim u Toronto gdje sam pod budnim okom instruktora Hrvoja Bušića odradila simulatorske sekcije s kolegom kopilotom Franom Vinceom. Slijedilo je linijsko letenje, dakle daljnje učenje i usavršavanje, a 7. srpnja 2016. godine uspješno sam odradila i ispitni let Zagreb – München – Zagreb te napokon dobila dugo očekivane kapetanske epolete.

Pilotska školovanja, dakako, tu ne završavaju nego se i dalje usavršavamo na simulatorskim provjerama gdje vježbamo različite situacije kao što su otkaz motora, pad tlaka u zrakoplovu (dekompresija), kvarovi različitih sustava zrakoplova i slično, a sve s ciljem biti što kompetentniji u svojoj karijeri prometnog pilota.

Zašto Bombardier Dash 8?

To je određeno seniority popisom i rotacijom pilota po tipovima zrakoplova u floti Croatia Airlinesa. U idealnom scenariju, razvojni put počeo bi s dužnosti kopilota na zrakoplovu Dash 8–Q400, slijedila bi dužnost kopilota na zrakoplovu Airbus 320, nakon toga dužnost kapetana na Q400 te na kraju kapetan na A320, kad za to dođe red. Naravno, svaki pilot teži postati kapetanom ili zapovjednikom zrakoplova i treba čekati prvu priliku za to, a ja trenutno čekam svoj red za školovanje na drugom tipu zrakoplova (Airbus). Globalno gledano, naša je tvrtka relativno mala pa navedene rotacije i školovanja idu sporije nego, primjerice, u tvrtki koja ima 100 ili više zrakoplova. No, nadamo se da će se flota širiti, kako zbog mojih, tako i zbog snova ostalih kolega.

– Koliko je teško Vama kao ženi zadržati autoritet u cockpitu?

Prije svega, mi smo u zrakoplovu tim koji se sastoji od nas dvoje u cockpitu i kolega u putničkoj kabini zrakoplova. Svaki trenutak našeg posla propisan je određenim procedurama i točno znamo koje su naše zadaće i odgovornosti. Istina je da sam kao kapetan odgovorna za sve i da donosim krajnju odluku, ali timski rad i uvažavanje mišljenja kolega dovodi do dobre procjene i odluke. Odnos s kolegama gradi se tijekom karijere kopilota i nisam imala nikakvih problema zbog toga što sam žena u cockpitu.

–  Znamo da imate najljepši ured sa još ljepšim pogledom na svijetu. Koji dio samog posla Vas najviše ispunjava?

Da, imamo ured s najljepšim pogledom… osim kad je loše vrijeme pa je pogled usmjeren u radar koji nam daje sliku vremena koje se nalazi ispred nas. Naime, Dash 8 leti na maksimalnoj visini od 7500 metara tako da ima dana kad nas sunce ne obasjava tijekom leta, ali i to je dio posla.

Najviše me ispunjava dinamika naše profesije, ljudi s kojima radim i surađujem. Svaki je dan drukčiji i svaki je novi izazov.

– Možete li izdvojiti najljepši događaj u svom poslu?

Bio bi to prvi let nakon završenog školovanja za kopilota na Airbusu davne 2005. godine, na liniji Zagreb – Beč – Zagreb… To se zove uzbuđenje kad upravljate zrakoplovom teškim otprilike 60 tona, s putnicima koji rijetko znaju tko upravlja zrakoplovom, odnosno misle da je to kapetan… a kapetan gleda, ha, ha, ha.

Dakako, sjajan je osjećaj bio i kad sam dobila kapetanske epolete nakon obavljenog potpunog kapetanskog školovanja za zrakoplov Dash 8-Q400.

– Pojedine zračne luke su poprilično komplicirane za operacije. Primjerice kod nas Dubrovnik zbog famozne bure, ali i ostale koje posjećujete kao što su Sarajevo, Skoplje zbog magle i terena. Unatoč obuci koju imate, koliko je zahtjevno slijetanje na te zračne luke i kako na Vas utječe kada putnicima morate objasniti da je slijetanje nemoguće i da ih vodite na alternativno odredište?

Magla u Zagrebu, bura u Dubrovniku, jugo ili magla u Sarajevu – sve su to situacije koje odrađujemo i donosimo odluku o tome je li operacija sigurna, odnosno je li moguće sigurno sletjeti.

Katkad putnici nemaju razumijevanja za naše mogućnosti u određenim vremenskim uvjetima i ljuti su jer nisu doputovali na željeno odredište. No, svaki zrakoplov ima ograničenja na jačinu bočnog ili leđnog vjetra za sigurno slijetanje kao i na vidljivost (što ovisi i o opremi određene zračne luke) i piloti navedene uvjete uvažavaju jer su ograničenja i procedure, kako sam već napomenula, temelj za operiranje svakog zrakoplova.

Primjerice, zna se dogoditi da u ZL Dubrovnik bura puše 30G40kt, a putnici imaju komentare poput „Čula sam se sa sestrom, kaže da u gradu ne puše“. Činjenica je da je grad ipak zaštićeniji nego zračna luka u kojoj, zbog orografije terena, bura dobiva na snazi.

Kad je riječ o Sarajevu, znamo čuti komentare poput „Pa vidio sam grad, zašto nismo sletjeli?“. Pilot tijekom prilaza dolazi do minimalne visine koja je propisana kartama za svaku zračnu luku i ne nastavlja dalje ukoliko ne vidi stazu, nego počinje proceduru neuspjelog prilaza te donosi odluku o tome gdje je slijetanje prihvatljivo.

Katkad putnici završe putovanje u polazišnoj zračnoj luci, ali moram naglasiti kako je sigurnost posade i putnika na prvome mjestu i mi u cockpitu tako operiramo zrakoplov.

– Mišljenja smo da žena u cockpitu nema dovoljno. Što bi o tom poslu poručili djevojkama koje planiraju svoj životni poziv?

U Hrvatskoj nas je malo, ali u svijetu je taj broj znatan. Treba uzeti u obzir da Croatia Airlines ima stotinjak pilota, a neki inozemni prijevoznici više od tisuću pa je taj omjer vjerojatno tu negdje.

Dakako da ovaj poziv preporučam svim djevojkama koje vole zrakoplovstvo, ali samo ukoliko ga uistinu vole. Jer u našom zvanju, kao i u svakom drugom, katkad nije sve bajka, ali ništa nije teško ukoliko si u cijelu priču krenuo iz ljubavi prema zrakoplovstvu.

– Kako usklađujete privatan život i posao? Kako se vaši najbliži nose sa Vašim obavezama?

Osim karijere kapetana imam još jednu karijeru koja mi se čini znatno teža, a to je karijera žene i majke. Bez podrške i pomoći supruga neke stvari ne bi bile ostvarive jer posao u zrakoplovstvu traži i dobru logistiku kod kuće.

Naime, poznato je da radimo u smjenama i katkad sam izvan Zagreba po 3 dana, što mi je, osobno, najzahtjevnije u ovom poslu. Suprug također radi u smjenama pa katkad kod kuće imamo kreativni kaos dok uspoređujemo naše mjesečne planove. Ali zato uskaču sestra, šogor, bake i djedovi, koji vode brigu o našem Patriku. On sada ima 5 godina pa mi se čini da je nekako lakše nego prije.

– Gdje se vidite za 5-10 godina?

Pri svega, voljela bih da se naša flota proširi i da uključimo nove zrakoplove kako bi se pilotske karijere mogle dalje razvijati. U budućnosti se i dalje vidim kao cura iz susjedstva koja uživa i u svom poslu i sa svojom obitelji.

Možda i u ulozi kapetana na nekom većem zrakoplovu jer san je svakog pilota poletjeti nebeskim prostranstvima u „velikoj ptici“.

Avioradar zahvaljuje Kap. Mlinarić na razgovoru te joj želimo sreću u karijeri, kako pilota tako i supruge i majke.

Foto: Kristina Mlinarić – privatna arhiva

Odgovori