Njemačka vojna vježba Timber Express 2026 poslužila je kao poligon za ispitivanje novog koncepta u kojem stvarni borbeni zrakoplovi dijele „bojište” s pilotima u simulatorima i računalno generiranim saveznicima i protivnicima. Airbus Defence and Space tijekom vježbe prvi je put u ovakvom okruženju iskušao svoj System Development Lab, sustav koji bi u budućnosti mogao bitno promijeniti razvoj, testiranje i obuku za uporabu novih borbenih platformi.

Kada su se njemački Tornadi i Eurofighteri tijekom tradicionalne vježbe podigli u zrak, jedan od glavnih zadataka bilo je ispitivanje taktičke razmjene podataka između različitih platformi. Ovogodišnje izdanje, međutim, dobilo je i važnu virtualnu komponentu. Airbusov System Development Lab, odnosno SDL, u stvarnu je vježbu ubacivao simulirane prijateljske snage i prijetnje, koje su posade zrakoplova mogle vidjeti i s njima komunicirati kao da se doista nalaze u zračnom prostoru.

Riječ je o primjeni koncepta Live, Virtual, Constructive, poznatog pod kraticom LVC. „Live” dio čine stvarni zrakoplovi, posade i drugi fizički sustavi, „virtual” se odnosi na ljude koji sudjeluju iz simulatora, dok „constructive” obuhvaća računalno generirane platforme, senzore, prijetnje i druge sudionike scenarija.

Airbus navodi kako je tijekom Timber Expressa dokazano da SDL može preuzeti ulogu generatora takvih sintetičkih elemenata te ih neprimjetno uključiti u okruženje za obuku. Pilot stvarnog Eurofightera tako se u zraku može susresti s virtualnim protivničkim zrakoplovima, surađivati sa simuliranim besposadnim borbenim platformama ili reagirati na prijetnje koje postoje samo unutar digitalnog sustava.

Takav pristup otvara znatno šire mogućnosti od klasične letačke vježbe. Organiziranje složenih scenarija s velikim brojem stvarnih zrakoplova iznimno je skupo, logistički zahtjevno i često ograničeno raspoloživošću posada, zračnog prostora, goriva i drugih resursa. Virtualnim proširivanjem vježbe moguće je stvoriti znatno veće i složenije bojište uz samo dio troškova stvarnog angažiranja svih potrebnih platformi.

Digitalno okruženje omogućuje i uključivanje sustava koji još nisu operativni ili čak još nisu fizički proizvedeni. SDL, primjerice, može simulirati budući besposadni borbeni zrakoplov namijenjen suradnji s borbenim zrakoplovima s posadom. Piloti i zapovjednici tako mogu unaprijed ispitivati njegovu potencijalnu ulogu, način uporabe i razmjenu informacija s postojećim platformama.

Virtualne vježbe imaju još jednu važnu prednost. Oružane snage mogu ispitivati osjetljive taktike, postupke i sposobnosti bez njihova potpunog otkrivanja tijekom javno vidljivih aktivnosti u stvarnom zračnom prostoru. Airbus pritom posebno ističe operativnu sigurnost, odnosno OPSEC, jer se dio najsloženijih scenarija može zadržati unutar kontroliranog digitalnog okruženja.

Ključ cijelog koncepta ipak je sigurna i neprekinuta razmjena informacija. U Timber Expressu važnu je ulogu imao SDoT sustav tvrtke infodas, koji je omogućio povezivanje sustava s različitim stupnjevima sigurnosne klasifikacije. Na taj su način u jedinstveno okruženje mogli biti uključeni senzori, oružni i drugi izvršni sustavi, zapovjedna mjesta te alati za generiranje virtualnih sudionika poput SDL-a.

Bez takve interoperabilnosti stvarne i virtualne platforme ostale bi odvojeni svjetovi. Cilj je, međutim, postići da pilot u stvarnom zrakoplovu dobiva vjerodostojnu sliku situacije u kojoj se fizički i simulirani elementi prikazuju kao dijelovi iste operacije.

Mogućnosti SDL-a ne završavaju obukom. Airbus sustav vidi kao alat koji će pratiti razvoj budućih borbenih platformi od prvih koncepata do završnog testiranja i operativnog uvježbavanja. Umjesto razvoja zrakoplova ili drugog sustava kao izoliranog proizvoda, njegove bi se sposobnosti od početka provjeravale unutar šireg, višedomenskog okruženja.

SDL može simulirati operacije koje istodobno uključuju zračne, kopnene, pomorske, svemirske i kibernetičke snage. U takvom se scenariju može analizirati kako bi se modernizirani Eurofighter ili budući borbeni zrakoplov ponašao uz potporu besposadnih platformi, zrakoplova-cisterni, zapovjednih sustava i zemaljske protuzračne obrane.

Sustav pritom može automatski provesti tisuće ubrzanih simulacija sukoba „crvenih” i „plavih” snaga te statistički utvrditi koje kombinacije opreme, taktika i rasporeda daju najbolje rezultate. U drugim scenarijima upravljanje mogu preuzeti stvarni piloti i zapovjednici iz posebnih simulatora, čime se računalnim analizama pridružuju njihovo iskustvo i operativna prosudba.

Dobiveni rezultati potom se vraćaju razvojnim timovima. Na taj nastaje kontinuirana povratna veza u kojoj se projektne odluke provjeravaju, prilagođavaju i ponovno testiraju sve dok sustav ne ispuni stvarne operativne potrebe.

Airbus cijeli koncept povezuje i s pitanjem europske tehnološke i obrambene suverenosti. Buduća europska zračna moć morat će istodobno modernizirati postojeće platforme poput Eurofightera i uvoditi nove borbene zrakoplove, besposadne sustave te napredne komunikacijske i zapovjedne mreže. Njihova vrijednost više se ne može pouzdano procjenjivati pojedinačno, već samo kao dio međusobno povezanog sustava.

Timber Express 2026 pokazao je kako bi se stvarne vježbe u budućnosti mogle pretvoriti u znatno veća digitalno proširena bojišta. Stvarni zrakoplovi i njihove posade ostat će nezamjenjivi, ali će njihovo okruženje sve češće činiti saveznici i protivnici koji postoje samo u računalnoj simulaciji. Time se ne mijenja samo način obuke, nego i cjelokupan proces razvoja i provjere budućih vojnih sposobnosti.