Povratak čovjeka na Mjesec ponovno je postao stvarnost, svijet je na pragu prve takve misije nakon više od pola stoljeća. Program Artemis program označava početak nove ere, cilj više nije samo simbolično slijetanje već dugoročna prisutnost ljudi izvan Zemlje.
Sve počinje misijom Artemis II, prvom s ljudskom posadom u sklopu programa, ujedno i prvim letom ljudi prema Mjesecu još od 1972. godine. Lansiranje misije predviđeno je za srijedu, 1. travnja u 8:24 EDT (22:24 UTC), što odgovara 00:24 prema hrvatskom vremenu u noći na četvrtak, 2. travnja.
Povratak na poznatu putanju
Ključ za razumijevanje ove misije leži u povijesti. Prije nego što je čovjek prvi put sletio na Mjesec, NASA je 1968. poslala misiju Apollo 8 tijekom koje su astronauti prvi put su ušli u orbitu oko Mjeseca bez slijetanja. Upravo se isti koncept koristi i danas: Artemis II će letjeti oko Mjeseca bez slijetanja, testirati sustave i pripremiti teren za buduće misije. Drugim riječima, riječ je o modernoj verziji Apolla 8.
Razlika je u detaljima i ambiciji. Dok je Apollo 8 trajao približno 6 dana, Artemis II će trajati oko 10 dana, čime se jasno vidi koliko su današnje misije složenije, dulje i tehnološki zahtjevnije. Veći opseg testiranja, složeniji sustavi i širi ciljevi zahtijevaju i više vremena u svemiru. Samo nekoliko mjeseci nakon Apolla 8 uslijedila je misija Apollo 11, kada je 20. srpnja 1969. Neil Armstrong postao prvi čovjek na Mjesecu. Program Apollo završio je 1972. misijom Apollo 17, nakon čega su ljudi ostali vezani uz nisku Zemljinu orbitu više od 50 godina.
Posada koja otvara novo poglavlje
Misija će trajati oko deset dana tijekom kojih će četvero astronauta obići Mjesec i vratiti se na Zemlju. Posadu predvodi Reid Wiseman, bivši mornarički pilot i ispitni pilot, astronaut koji je već proveo šest mjeseci na Međunarodnoj svemirskoj postaji. Njegova uloga zapovjednika uključuje donošenje ključnih odluka u stvarnom vremenu, ali i koordinaciju cijele posade tijekom najzahtjevnijih faza misije.
U ulozi pilota nalazi se Victor Glover, također bivši mornarički pilot i veteran svemirskih letova. Tijekom misije Crew-1 proveo je gotovo pola godine u orbiti, a sada će prvi put napustiti Zemljinu orbitu i ući u duboki svemir. Njegovo iskustvo u operacijama letjelica i sustava ključno je za sigurnost misije.
Specijalistica misije Christina Koch inženjerka je i fizičarka koja je postavila rekord za najduži pojedinačni boravak žene u svemiru, čak 328 dana. Njezina tehnička ekspertiza i iskustvo rada u ekstremnim uvjetima čine je jednim od ključnih članova posade, posebno u testiranju sustava tijekom leta.
Četvrti član posade je Jeremy Hansen iz Canadian Space Agency, bivši borbeni pilot i fizičar. Iako još nije letio u svemir, godinama je sudjelovao u obuci astronauta i razvoju operativnih procedura. Njegovo sudjelovanje dodatno potvrđuje međunarodni karakter misije.
Orion i SLS, sustavi koji omogućuju povratak
Nova era istraživanja ne bi bila moguća bez nove tehnologije. U središtu misije nalazi se svemirska kapsula Orion i lansirni sustav Space Launch System.
Orion je najnovija svemirska letjelica razvijena za ljude, dizajnirana za letove u duboki svemir. Može primiti četiri astronauta i omogućiti im boravak do 21 dan bez spajanja s drugim letjelicama. Kapsula se temelji na više od 60 godina iskustva, ali koristi potpuno nove sustave za održavanje života, navigaciju i zaštitu od ekstremnih uvjeta.
Posebno je važan toplinski štit, najveći takve vrste ikad izrađen, promjera oko pet metara, koji mora izdržati temperature pri povratku u atmosferu i do 2.700 stupnjeva Celzija. Tijekom povratka kapsula ulazi u atmosferu brzinom od oko 40.000 kilometara na sat, a sustav padobrana zatim je usporava na sigurnu brzinu slijetanja u ocean.
Ispod kapsule nalazi se europski servisni modul, razvijen u suradnji s European Space Agency, koji osigurava pogon, energiju, vodu i kisik. Upravo taj modul omogućuje Orionu obići Mjesec i vratiti se na Zemlju.
Cijeli sustav u orbitu nosi Space Launch System, trenutačno najmoćnija operativna raketa na svijetu. Riječ je o tzv. super heavy-lift raketi, sposobnoj u jednom lansiranju poslati posadu i teret prema Mjesecu. SLS koristi kombinaciju provjerenih tehnologija iz programa Space Shuttle i novih sustava, čime se postiže iznimna razina pouzdanosti.
Odbrojavanje je već počelo
Odbrojavanje za lansiranje već je započelo u Kennedy Space Center. Inženjerski timovi aktiviraju sustave, provjeravaju komunikacije, pripremaju kriogene spremnike za punjenje gorivom.
Riječ je o izuzetno složenom procesu, raketa se puni superohlađenim tekućim vodikom i kisikom, dok se istovremeno puni i sustav za prigušenje buke koji će pri lansiranju osloboditi ogromne količine vode kako bi zaštitio konstrukciju.
Astronauti se nalaze u karanteni, prolaze završne medicinske i tehničke provjere, sve je podređeno jednom cilju: savršenoj pripremljenosti za lansiranje. Trenutačne prognoze govore o oko 80 posto vjerojatnosti za povoljne vremenske uvjete.
Više od još jedne misije
Za razliku od Apollo programa gdje je cilj bio dokazati tehnološku nadmoć, Artemis ima dugoročnu viziju. Plan je uspostaviti trajnu prisutnost ljudi na Mjesecu, razviti infrastrukturu, koristiti lunarno okruženje kao poligon za buduće misije prema Marsu.
Slijetanje na Mjesec očekuje se u kasnijoj fazi programa, najranije kroz misiju Artemis IV, no Artemis II je ključan korak bez kojeg daljnji planovi nemaju temelja.
Povratak koji mijenja perspektivu
Gotovo 60 godina nakon što je Neil Armstrong ostavio prvi trag u lunarnom tlu, čovječanstvo se ponovno vraća prema istom odredištu.
Ali ovaj put pogled je drukčiji. Apollo je bio utrka, demonstracija, trenutak koji je trajao kratko, ali odjekivao desetljećima. Artemis je nešto drugo, sporiji, složeniji, dugoročniji povratak.
Ovoga puta se, kao ljudska vrsta, ne vraćamo na Mjesec da kako bi ga osvojili, već se vraćamo se kako bi ga razumjeli, ondje radili, a možda ondje i ostali.
I možda prvi put u povijesti Mjesec više nije kraj puta već novi početak.
