20. svibnja dva su se izvanredna događaja odvila na letovima jednog zrakoplova norveškog zrakoplovnog prijevoznika: zrakoplov tipa Boeing 737-800 prijevoznika Norwegian na letu 1934 iz Osla za Tiranu, u njemačkom je zračnom prostoru, prema navodima portala AviationSource, proglasio izvanredno stanje. Koristeći kod transpordera 7700 koji općenito označava hitnu situaciju, zrakoplov je preusmjeren u zračnu luku Berlin Brandenburg gdje je sigurno sletio. Nakon nešto više od sata zrakoplov je nastavio let prema Tirani. Do trenutka pisanja članka, nisu poznati uzrok i pojedinosti navedenog događaja.
Isti je zrakoplov poslijepodne, prema podatcima Flightradara24, na povratnom letu 1935 iz Tirane u Oslo imao i drugi izvanredni događaj. Ovog je puta let preusmjeren u splitsku zračnu luku zbog napuknuća bočnog vjetrobranskog stakla pilotske kabine. Aerodromske su žurne službe stavljene u stanje pripravnosti, a zrakoplov je sigurno sletio sa 131 putnikom i šest članova posade. Prema navodima medija, nije došlo do gubitka tlaka te nije bilo nikakvih većih neugodnosti niti panike među putnicima u zrakoplovu.
Prema podatcima baze Airfleets, riječ je o zrakoplovu tipa Boeing 737-800, registracije LN-NIP, starosti 11,6 godina, koji je u floti Norwegiana od 2022. godine.
Vrijedi napomenuti kako se vjetrobransko staklo Boeinga 737 sastoji od tri sloja. Vanjski, grijani sloj, sprječava zamagljivanje i zaleđivanje. Pod njim nalazi se sloj od posebne akrilne plastike koji služi kao potporna barijera protiv opterećenja, a prema unutrašnjosti kabine nalazi se najdeblji, zaštitni sloj. Zbog navedenog se pukotine jednog sloja ne smatraju neposredno opasnim situacijama.
Posada opisanog leta postupila je prema uobičajenoj proceduri propisanoj Knjižicom uputa za postupanje u izvanrednim situacijama (Quick Reference Handbook, QRH). Među ostalim, procedura propisuje da nakon što su procijenili stanje pukotine stakla, kapetan i kopilot trebali su vezati svoje pojaseve te isključiti grijanje vjetrobranskih stakala i protok zraka na vjetrobran. Nadalje, kapetan i kopilot trebali su staviti maske za kisik i uspostaviti komunikaciju s kabinskom posadom, putnici su se trebali vratiti na svoja sjedala i vezati pojaseve te se trebalo pristupiti snižavanju visine leta (na najviše 14.000 stopa ili minimalnu sigurnu visinu – minimum safe altitiude, što je od navedenog više) s ciljem smanjenja tlaka u kabini. Prema QRH-u, preporučeno je slijetanje u najbližu odgovarajuću zračnu luku. Iz načina na koji je u praksi provedeno sigurno slijetanje navedenog leta, za pretpostaviti je da se radilo o unutrašnjoj pukotini samo jednoga sloja, budući da se postupilo prema navedenoj preporuci.
Suprotno napisima medija, događaj nije bio dramatičan niti je u zrakoplovu vladala panika. S obzirom na vidljive pukotine, primijenjene su standardne procedure slijetanja iz predostrožnosti (a ne prisilnog slijetanja, kako su to mediji navodili) u alternativnu zračnu luku, namijenjene za navedeni tip događaja. Na taj je način rizik za putnike i zrakoplov smanjen na minimum.
