Teroristički napadi na Sjedinjene Američke Države 11. rujna 2001. u nekoliko su sati potpuno promijenili odvijanje civilnog zračnog prometa iznad Sjeverne Amerike. Nakon što su oteti zrakoplovi udarili u tornjeve World Trade Centera i Pentagon, američka Savezna uprava za zrakoplovstvo naredila je zatvaranje zračnog prostora i prizemljenje svih zrakoplova koji su se u tom trenutku nalazili iznad kontinentalnog dijela SAD-a. U samo nekoliko sati kontrolori zračnog prometa uspjeli su na različite aerodrome usmjeriti i spustiti više od 4.500 zrakoplova.

Poseban problem predstavljali su međunarodni letovi koji su u trenutku zatvaranja američkog zračnog prostora već bili na putu prema Sjedinjenim Američkim Državama, osobito oni iz Europe koji su se nalazili iznad Atlantika. Povratak prema polaznim aerodromima u mnogim slučajevima više nije bio praktičan, a nastavak prema SAD-u više nije bio dopušten. Zbog toga je velik broj zrakoplova preusmjeren prema Kanadi, gdje je pokrenuta operacija Yellow Ribbon, organizirani prihvat međunarodnih letova koji više nisu smjeli ući u američki zračni prostor.

Između približno 225 i 240 međunarodnih letova završilo je na kanadskim aerodromima. Najveći broj prihvatili su Halifax, Vancouver i nekoliko drugih većih središta, ali upravo je priča iz relativno malog Gandera na Newfoundlandu postala najpoznatiji dio cijele operacije. Na tamošnji Gander International Airport preusmjereno je ukupno 38 zrakoplova s približno 6.600 do 6.700 putnika i članova posade. Za grad koji je tada imao oko 10.000 stanovnika to je značilo da se broj ljudi na njegovu području preko noći povećao za više od polovice.

Gander nije slučajno odabran kao jedno od glavnih mjesta za prihvat transatlantskih letova. Aerodrom je imao infrastrukturu koja je bila daleko veća nego što bi se moglo očekivati za mjesto takve veličine. Razlog za to ležao je u njegovoj povijesti.

Prije pojave modernih dugolinijskih zrakoplova Gander je bio jedno od najvažnijih mjesta transatlantskog zrakoplovstva. Njegov položaj na Newfoundlandu, na samom istočnom rubu Sjeverne Amerike, činio ga je prirodnim mjestom za tehničko zaustavljanje i dopunu goriva. Zrakoplovi koji tada nisu mogli bez zaustavljanja povezivati Europu s unutrašnjošću Sjeverne Amerike često su upravo ondje slijetali prije nastavka puta prema New Yorku, Montrealu, Chicagu i drugim gradovima. Zbog te je uloge Gander svojedobno stekao nadimak „Crossroads of the World“, odnosno „raskrižje svijeta“.

Razvojem zrakoplova većeg doleta važnost Gandera u redovnom putničkom prometu postupno je smanjena. Međutim, njegove duge uzletno-sletne staze i velike stajanke ostale su. Upravo je ta infrastruktura 11. rujna 2001. omogućila prihvat velikog broja teških širokotrupnih zrakoplova u vrlo kratkom vremenu.

Među zrakoplovima koji su završili u Ganderu bili su Boeingovi 747 i 777 te Airbusovi A330 i A340, kao i drugi zrakoplovi koji su uglavnom letjeli iz Europe prema američkim odredištima. Među prijevoznicima našli su se American Airlines, British Airways, Air France, Lufthansa, Alitalia, Virgin Atlantic, Aer Lingus, Olympic Airways i Malév, uz nekoliko vojnih zrakoplova.

Prvi izazov bio je organizirati samo slijetanje tolikog broja zrakoplova i njihov raspored na stajankama. Nakon slijetanja putnici nisu odmah mogli napustiti kabine. Kanadske sigurnosne i granične službe morale su provjeriti svaki let, njegovu dokumentaciju, putnike i okolnosti preusmjeravanja. Zbog toga su pojedini putnici satima ostali u zrakoplovima, često bez jasnih informacija o tome koliko će situacija trajati.

Kada je konačno počelo iskrcavanje, pojavio se još veći logistički problem. Gander i okolna mjesta nisu imali hotelski kapacitet ni približno dovoljan za nekoliko tisuća ljudi koji su odjednom ostali bez mogućnosti nastavka putovanja. Lokalna vlast i stanovništvo zato su počeli koristiti gotovo svu dostupnu javnu infrastrukturu.

Škole, crkve, društveni domovi, sportske dvorane i druge javne zgrade pretvorene su u privremene spavaonice. Stanovnici su iz svojih kuća donosili madrace, jastuke, posteljinu, ručnike i vreće za spavanje. U pojedinim objektima organizirane su kuhinje i blagovaonice, dok je lokalna hokejska arena pretvorena u veliko skladište hrane i drugih potrepština.

Brojni stanovnici Gandera i okolnih zajednica otvorili su i vlastite kuće potpunim strancima. Putnicima su nudili mogućnost tuširanja, pranja odjeće, korištenja telefona i interneta, a u nekim slučajevima i vlastite automobile. Poseban problem predstavljali su lijekovi na recept jer mnogi putnici nisu računali na boravak od nekoliko dana. Lokalni liječnici i ljekarne pokušavali su u kratkom roku osigurati potrebne lijekove, dok su volonteri prikupljali osnovne higijenske potrepštine i odjeću.

Važnu ulogu imali su i lokalni vozači autobusa. Dio njih u trenutku napada sudjelovao je u radnom sporu i štrajku, ali su se vratili za upravljače kako bi prevozili putnike s aerodroma prema školama, crkvama i drugim prihvatnim centrima. Bez autobusnog prijevoza bilo bi iznimno teško organizirati premještanje nekoliko tisuća ljudi s aerodromskog prostora u grad i okolna naselja.

U cijelu su se operaciju uključili nastavnici, kuhari, policajci, vatrogasci, medicinsko osoblje, izviđači i velik broj drugih volontera. Osnovni princip bio je jednostavan: koristiti ono što je dostupno i rasporediti ljude tamo gdje postoji slobodan prostor.

Putnici su među lokalnim stanovništvom ubrzo dobili nadimak „plane people“, odnosno „ljudi iz zrakoplova“. Istodobno je ponovno postao poznat lokalni izraz „come from away“, koji se na Newfoundlandu koristi za osobe koje dolaze izvana. Upravo će taj izraz kasnije postati naslov najpoznatijeg umjetničkog djela nastalog na temelju događaja iz Gandera.

Briga nije bila ograničena samo na ljude. U teretnim prostorima nekih preusmjerenih zrakoplova nalazile su se životinje. Prema podacima koji se često navode u zapisima o događaju, riječ je bila o ukupno 19 životinja. Lokalni volonteri i djelatnici organizacija za zaštitu životinja preuzeli su njihovu skrb, što je uključivalo hranjenje, napajanje i redoviti obilazak životinja koje su zbog zabrane letenja također morale ostati na zemlji nekoliko dana.

Među njima nisu bili samo kućni ljubimci. Na jednom od letova nalazile su se i životinje namijenjene zoološkim vrtovima, uključujući dvije čimpanze. Njihova prisutnost dodatno je zakomplicirala ionako vrlo neobičnu situaciju na aerodromu.

Među gotovo 7.000 ljudi koji su završili u Ganderu nalazilo se i nekoliko osoba čije su priče kasnije postale posebno poznate.

Jedna od njih bila je Beverley Bass, prva žena koja je postala kapetanica American Airlinesa. Tog je dana upravljala Boeingom 777 na letu iz Pariza prema Dallas/Fort Worthu. Kada je američki zračni prostor zatvoren, let je preusmjeren prema Ganderu. Njezina karijera i iskustvo iz tih dana poslije će postati jedan od središnjih dijelova mjuzikla Come From Away.

Među putnicima je bio i Kevin Tuerff, poslovni čovjek iz Teksasa. Iskustvo iz Gandera kasnije ga je potaknulo na pokretanje inicijative Pay It Forward 9/11, kojom se ljude potiče da svake godine 11. rujna učine neko dobro djelo za osobu koju ne poznaju.

U Ganderu se našao i Werner Baldessarini, tada poznat kao jedan od vodećih ljudi Hugo Bossa. Prema kasnijim svjedočanstvima, ponuđena mu je mogućnost ranijeg odlaska zahvaljujući poslovnim vezama, ali je odlučio ostati s ostalim putnicima i nastaviti putovanje tek kada to bude omogućeno cijeloj skupini.

U gradu se u jednom trenutku proširila i glasina da je među putnicima njemačka tenisačica Steffi Graf. Ona sama nije bila ondje, ali su u Ganderu završile njezina majka i sestra. Među poznatijim putnicima bili su i drugi poslovni ljudi i članovi obitelji javnih osoba.

Jedna od zanimljivijih priča vezana je uz Elaine Louie, suprugu glumca Woodyja Harrelsona, koja je u Ganderu završila s njihove dvije kćeri. Kasnije je govorila o tome koliko ju je iznenadila razina povjerenja i otvorenosti lokalnog stanovništva prema ljudima koje nikada prije nisu vidjeli.

U Ganderu je završio i John Tague, poslovni čovjek koji je kasnije postao jedan od vodećih ljudi United Airlinesa i direktor Hertz Global Holdingsa. Kao i brojni drugi putnici, smješten je u improvizirani prihvatni centar.

Boravak se za većinu ljudi produžio na nekoliko dana. Nakon ponovnog otvaranja dijelova američkog zračnog prostora i uvođenja novih sigurnosnih procedura zrakoplovi su postupno dobivali dopuštenja za nastavak putovanja. Prvi su počeli odlaziti 13. rujna, dok su posljednji preusmjereni letovi napustili Gander nekoliko dana kasnije.

Nakon odlaska putnika priča nije završila. Mnogi su ostali u kontaktu s ljudima koji su ih ugostili, a pojedinci i skupine redovito su se vraćali na Newfoundland. Organizirani su susreti i obilježavanja godišnjica, a neka poznanstva prerasla su u dugogodišnja prijateljstva.

Posebno je poznata priča putnika Delta Air Linesova leta 15. Tijekom povratnog leta počeli su razgovarati o tome kako zahvaliti ljudima koji su ih nekoliko dana primali i hranili bez ikakve naknade. Rezultat je bio fond za stipendiranje mladih s područja Gandera i okolice, koji je tijekom godina prikupio milijunske iznose.

S vremenom je događaj prerastao lokalnu i zrakoplovnu priču te postao dio šireg kulturnog sjećanja na 11. rujna. Najpoznatiji rezultat toga je mjuzikl Come From Away, koji su napisali kanadski autori Irene Sankoff i David Hein.

Autori su prikupili velik broj svjedočanstava stanovnika Gandera, putnika i članova posada te od njih sastavili predstavu u kojoj se pojavljuju likovi temeljeni na stvarnim osobama. Mjuzikl se ne bavi samim napadima u New Yorku i Washingtonu u prvom planu, nego događajima koji su slijedili nakon zatvaranja zračnog prostora i svakodnevnim životom nekoliko tisuća ljudi koji su iznenada ostali na Newfoundlandu.

Jedna od stvarnih osoba koja ima važnu ulogu u predstavi upravo je Beverley Bass. Njezina pilotska karijera i iskustvo žene u profesiji kojom su desetljećima gotovo potpuno dominirali muškarci obrađeni su u pjesmi „Me and the Sky“, jednoj od najpoznatijih točaka mjuzikla.

Come From Away prvi je put izveden 2013. godine, nakon čega je postupno prošao kroz nekoliko kazališnih produkcija u Sjevernoj Americi. Na Broadway je stigao 2017. i postao jedan od uspješnijih mjuzikala toga razdoblja. Izveden je više od 1.600 puta, a predstava je poslije igrala i u Londonu, Australiji i drugim državama.

Priča je time postala poznata i velikom broju ljudi koji prije nisu znali gotovo ništa o operaciji Yellow Ribbon ili ulozi Gandera nakon terorističkih napada.

Dvadeset godina nakon događaja, 11. rujna 2021., u Ganderu je postavljen Compassion Monument. Dio spomenika čini čelična greda iz World Trade Centera koju je vatrogasna postrojba Bethpage iz New Yorka darovala stanovnicima Gandera i okolnog područja.

Na spomen-ploči navodi se da je nakon zatvaranja sjevernoameričkog zračnog prostora u Gander stiglo 38 zrakoplova s više od 6.500 ljudi iz 95 država. Prema tekstu na ploči, broj stanovnika grada privremeno je porastao za oko 70 posto, a putnicima su tijekom šest dana osigurani smještaj, hrana i osnovna skrb.

Događaji u Ganderu danas su jedan od najpoznatijih dijelova povijesti civilnog zrakoplovstva povezane s 11. rujna. Operacija je pokazala i koliko je aerodrom koji je u redovnom prometu već desetljećima imao znatno manju ulogu mogao ponovno postati strateški važan u izvanrednim okolnostima. Još je upečatljiviji logistički dio priče: grad od oko 10.000 stanovnika u samo nekoliko sati morao je organizirati prijevoz, smještaj, prehranu, medicinsku skrb i komunikaciju za gotovo 7.000 dodatnih ljudi, bez prethodnog plana za događaj takvih razmjera.

Upravo je zbog kombinacije zrakoplovne povijesti, izvanredne operacije i kasnijeg kulturnog utjecaja priča o Ganderu ostala puno više od fusnote uz događaje 11. rujna. Danas se o njoj govori kroz povijest operacije Yellow Ribbon, svjedočanstva putnika i stanovnika, fondove za stipendiranje, obilježavanja godišnjica, spomenik s dijelom konstrukcije World Trade Centera, ali i kroz Come From Away, mjuzikl koji je događaje iz malog grada na Newfoundlandu prenio na svjetske kazališne pozornice.