Američka Savezna uprava za civilno zrakoplovstvo (FAA) propisala je obvezne preglede mehanizma horizontalnog stabilizatora na zrakoplovima Boeing 737 Next Generation, nakon što je više operatora prijavilo neželjene oscilacije nosa zrakoplova prema gore i dolje. Prema procjeni regulatora, mjera obuhvaća 1.987 zrakoplova registriranih u SAD-u, a cilj je otkriti i otkloniti prekomjerne zazore koji mogu ugroziti sigurnost leta.

Direktiva o plovidbenosti AD 2026-20-14 objavljena je 19. listopada, a stupa na snagu 23. studenoga 2026. Odnosi se na određene zrakoplove inačica 737-600, -700, -700C, -800, -900 i -900ER, navedene u pripadajućem Boeingovu biltenu. Boeing 737 MAX nije obuhvaćen ovom direktivom.

Problem je povezan s prevelikim slobodnim hodom u sklopovima koji omogućuju oslanjanje i promjenu položaja horizontalnog stabilizatora. Ta repna površina važna je za uzdužnu stabilnost i uravnoteženje zrakoplova, a prekomjerni zazori mogu omogućiti neželjena pomicanja. FAA upozorava da takvo stanje, ako se ne otkloni, može dovesti do fluttera, opasnih aeroelastičnih vibracija koje mogu prouzročiti gubitak kontrole nad zrakoplovom.

Operatori će morati izmjeriti zazore u lijevom i desnom zglobnom osloncu stabilizatora te u vijčanom mehanizmu za podešavanje njegova položaja. Ovisno o rezultatima, slijede dodatna mjerenja, popravci ili zamjena istrošenih dijelova. Postupci i rokovi određeni su Boeingovim biltenom 737-55A1104 RB od 12. lipnja 2025., na koji se direktiva poziva.

Tijekom javnog savjetovanja dio prijevoznika tražio je fleksibilnije rokove kako bi preglede lakše uklopio u planirano održavanje. Canadian North predložio je produljenje početnog roka s 12 na 36 mjeseci, navodeći lakše usklađivanje s opsežnim pregledima zrakoplova te više vremena za nabavu dijelova i organizaciju radova. United Airlines zatražio je dulje razmake između ponovljenih pregleda za zrakoplove na kojima su ugrađeni novi ležajevi oslonaca stabilizatora.

FAA je oba zahtjeva odbio uz obrazloženje da zazore treba pratiti i na izvornim i na zamijenjenim ili popravljenim dijelovima. Pojedinačna odstupanja ipak su moguća ako operator dostavi dovoljno podataka kojima dokazuje da alternativni rokovi zadržavaju prihvatljivu razinu sigurnosti.

Dodatno, u odgovoru na primjedbe Alaska Airlinesa regulator je pojasnio da nakon popravka ili zamjene dijelova treba ponovno provjeriti zazore i potvrditi da su unutar propisanih granica prije povratka zrakoplova u promet.

Trošak osnovnog mjerenja FAA procjenjuje na šest radnih sati, odnosno 510 američkih dolara po zrakoplovu, što za obuhvaćenu američku flotu iznosi približno 1,01 milijun dolara. Konačni trošak mogao bi biti veći zbog dodatnih pregleda i korektivnih radova. Regulator zasad ne može procijeniti koliko će zrakoplova trebati zamjenske dijelove niti raspolaže pouzdanim podacima o njihovoj cijeni.