17. ožujka 1970., redoviti domaći let Eastern Airlinesa 1320 postao je poprištem tragičnog događaja koji je označio mračnu prekretnicu u povijesti zrakoplovstva. Ovaj incident koji je rezultirao prvim smrtnim slučajevima tijekom otmice zrakoplova u Sjedinjenim Američkim Državama, razotkrio je ranjivost komercijalnog zrakoplovstva na nasilne radnje i naglasio potrebu za poboljšanim sigurnosnim mjerama. Let koji se odvijao zrakoplovom McDonnell Douglas DC-9, bio je na ruti od Newarka, New Jersey, do Bostona, Massachusetts, kad ga je oteo napadač, što je dovelo do smrtonosnog sukoba u pilotskoj kabini.
Eastern Airlines let 1320 poletio je iz Međunarodne zračne luke Newark oko 19 sati, prevozeći 68 putnika i pet članova posade. Letom su upravljali kapetan Robert Wilbur Jr., iskusni pilot, i kopilot James Hartley, odlikovani veteran Vijetnamskog rata. Predviđeno trajanje leta bilo je nešto više od sat vremena.
Otprilike dvadeset minuta nakon polijetanja, dok je zrakoplov krstario na visini od 15.000 stopa, putnik kasnije identificiran kao John J. Divivo, 27-godišnji muškarac s poviješću mentalnih poremećaja, prišao je pilotskoj kabini. Naoružan pištoljem, zahtijevao je ulazak, pritom tvrdeći da posjeduje eksploziv, iako on nikada nije pronađen. Posada mu je, slijedeći tadašnje standardne procedure, dopustila ulazak u kabinu kako bi izbjegla eskalaciju situacije.
Nakon ulaska u pilotsku kabinu, Divivo je naredio kapetanu Wilburu neka preusmjeri zrakoplov prema Međunarodnoj zračnoj luci Logan u Bostonu. Njegovo ponašanje ubrzo je postalo prijeteće. Zahtijevao je podizanje zrakoplova na 25.000 stopa, što je izazvalo zabrinutost među članovima posade. Kako je situacija postajala sve napetija, kopilot Hartley diskretno je signalizirao kapetanu Wilburu da namjerava razoružati otmičara.
U hrabrom, ali smrtonosnom pokušaju povratiti kontrolu nad zrakoplovom, Hartley je nasrnuo na Diviva, započevši fizički sukob. Tijekom borbe, Divivo je ispalio hitac pogodivši Hartleyja u prsa. Unatoč teškoj ozljedi, kopilot se nastavio boriti te je uspio oduzeti pištolj otmičaru i ustrijeliti ga tri puta prije nego što je izgubio svijest. Kapetan Wilbur tada je povratio kontrolu nad zrakoplovom i započeo hitno spuštanje.
Otmičar, međutim, nije odustajao – uspio je ponovno dohvatiti revolver i ustrijelio kapetana Wilbura u ruku. Nastavio je pokušavati preuzeti kontrolu nad zrakoplovom s namjerom srušiti ga, no Wilbur ga je onesposobio udarcem u glavu. Potom je kontaktirao kontrolu zračne plovidbe tražeći hitno slijetanje:
Wilbur: Nalazimo se na visini 3.100, odmah pošaljite policiju na zračnu luku. Kopilot je ustrijeljen. Dovedite nas što prije, BOS.
Boston ATC: 1320, u redu. Nastavite ravno prema zračnoj luci. Nalazite se 13 milja istočno, identificirajte se kodom 04.
Wilbur: U redu, pošaljite i hitnu pomoć na zračnu luku. Moj kopilot je potpuno dezorijentiran. Ne može govoriti, u nesvijesti je. Ustrijeljeni smo!
Unatoč teškim ozljedama, kopilot Hartley je do posljednjeg trenutka pomagao kapetanu Wilburu u stabilizaciji zrakoplova i pripremi za hitno slijetanje. Nažalost, ubrzo nakon dolaska u Međunarodnu zračnu luku Logan, podlegao je ozljedama. Njegova hrabrost i odlučnost prepoznati su kao ključni čimbenici u sprječavanju još veće tragedije.
Po slijetanju, policija je uhitila Diviva koji nije pružao otpor. Kasnije je optužen za otmicu zrakoplova i ubojstvo. Tijekom suđenja, obrana je tvrdila da je mentalno nesposoban za suđenje, pozivajući se na njegovu psihijatrijsku prošlost. Ipak, proglašen je krivim i osuđen na doživotni zatvor, no nije dočekao izdržavanje kazne – počinio je samoubojstvo u pritvoru prije izricanja konačne presude.
Otmica leta Eastern Airlines 1320 označila je prekretnicu u sigurnosnim mjerama u zračnom prometu. Prije ovog incidenta, otmice zrakoplova bile su uglavnom nenasilne i politički motivirane. No, događaji od 17. ožujka 1970. godine pokazali su da mogu imati smrtonosne posljedice, što je dovelo do uvođenja strožih sigurnosnih protokola.
Nakon ovog incidenta, Federalna uprava za zrakoplovstvo (FAA) i zrakoplovni prijevoznici počeli su provoditi strože sigurnosne mjere, uključujući provjeru putnika, uporabu detektora metala i poboljšanu obuku posada za rukovanje kriznim situacijama. Iako su te mjere u početku izazvale negodovanje zbog troškova i neugodnosti za putnike, postale su temelj modernih sigurnosnih standarda u zračnom prometu.
Eastern Airlines let 1320 ostao je zapamćen ne samo zbog tragičnog gubitka kopilota Jamesa Hartleyja, već i zbog hrabrosti i profesionalizma koje je posada pokazala u iznimno teškim okolnostima. Hartleyjevi postupci danas se smatraju simbolom nesebične požrtvovnosti i predanosti sigurnosti putnika.
Ovaj incident također služi kao podsjetnik na ranjivosti zračnog prometa i nužnost stalnog unaprjeđenja sigurnosnih mjera. Iako su događaji od 17. ožujka 1970. godine bili mračno poglavlje u povijesti zrakoplovstva, potaknuli su razvoj sigurnijih i pouzdanijih sustava koji su danas standard u industriji. Zrakoplov kojim se odvio kobni let (reg. N8925E) u trenutku otmice bio je star tri godine te je nastavio letjeti sve do 2010. kad je nakon gotovo 43 godine aktivne službe za Eastern Airlines, Midway Airlines, Northwest Airlines i Delta Air Lines, umirovljen i izrezan.
Zaključno, otmica leta Eastern Airlines 1320 bila je ključni događaj koji je oblikovao suvremene sigurnosne protokole u zračnom prometu. Pouke iz ove tragedije i dalje služe kao temelj za prevenciju sličnih incidenata, osiguravajući da se žrtve nikad ne zaborave.
