Iako je malo bombastičan naslov, u teoriji Croatia Airlines može letjeti prema Australiji kao što bi to mogao i bilo koji drugi prijevoznik koji bi imao tu želju, a uspio bi ishoditi dopuštenje od strane Australije. Australija ima dosta ograničavajuća pravila za zračne prijevoznike iz drugih zemalja i sa svima dogovara točne kapacitete i frekvencije.
S Hrvatskom je, možemo reći, davne 2007. dogovoreno kako između Zagreba, Splita i Dubrovnika prema australskim gradovima može biti ukupno sedam letova tjedno. No, ni ostali hrvatski gradovi nisu isključeni pa u slučaju ako neki prijevoznik želi povezati, primjerice, Pulu ili Rijeku sa Sydneyom, samo australskim vlastima preda potrebne papire. U startu je rečeno kako će se vrlo rado razmotriti i u konačnici dopustiti još koji tjedni let kao dodatak na ovih sedam letova iako su i oni sasvim dovoljni za naše potrebe.
Za teretni prijevoz nisu definirani ni kapacitet ni broj letova, a ni zrakoplov, već ostaje na samom prijevozniku odrediti koliko letova želi na tjednoj bazi. Ako prijevoznik vidi potencijal, znači kako može letjeti i tri puta dnevno. No, budimo realni.
U dogovoru još stoji kako zračni prijevoznici iz Australije mogu ući u codeshare, interline ili druge ugovore s bilo kojim zračnim prijevoznikom iz Australije ili neke druge države koji leti u Hrvatsku. U zimskom redu letenja 2023./2024. australski zračni prijevoznici prema Hrvatskoj imaju codeshare ugovore na dvije rute. Prvi je Qantas na letu London Heathrow – Zagreb, a drugi je Virgin Australije na letu Doha – Zagreb.
Za sedam putničkih letova tjedno između Hrvatske i Australije nisu propisani ni kapacitet ni tip zrakoplova. Dakle, to može biti Airbus A380, Boeing 787, Boeing 777 ili čak Airbus A220. A-ha, tu je sad kvaka, A220. Croatia Airlines će od ove godine u flotu početi dobivati zrakoplove Airbus A220 kako bi zamijenio postojeću flotu zrakoplova iz Airbus A320 serije, kao i naše drage “Dašeke”, odnosno De Havilland Dash 8-400. Pa zašto ih ne bi Croatia malo poslala na drugi dio svijeta?
Iako A220 nema potrebni dolet do Australije, opet, kao regionalni zrakoplov može dosta “potegnuti” i moglo bi se nešto iskombinirati do Australije. Iz Zagreba do Sydneya je udaljenost nekih 16.000 kilometara, a Airbus A220 ima dolet od oko 6.000 kilometara, što u teoriji znači samo dva stajanja za nadopunu goriva. No, praksa je nešto drugo. Kao jedan od prijedloga ovo bi mogao biti taj potencijalni let: Zagreb – Dubai – Bangkok – Bali – Sydney.
U nekim prošlim vremenima, let s nekoliko usputnih stanica bi bio potpuno normalna stvar, ali danas je ipak malo egzotičan. No, zamislite samo mogućnost za putovanja tom rutom. Možete s domaćim prijevoznikom obići neke od najvažnijih turističkih odredišta u Aziji, poput Tajlanda i Balija, pa malo produžiti do Australije, u zimskom razdoblju skoknuti do Dubaija i uhvatiti malo sunca. Zvuči zanimljivo, zar ne?
Udaljenosti između gradova i približno trajanje letova:
- Zagreb – Dubai: 4.200 kilometara, ~6 h leta
- Dubai – Bangkok: 4.900 kilometara, ~7 h leta
- Bangkok – Bali: 3.000 kilometara, ~4 h leta
- Bali – Sydney: 4.600 kilometara, ~6 h leta
Znači, ugrubo iz Zagreba do Sydneya bi trebalo najmanje 26 sati, ako uračunamo samo 1 h za turnaround na međustajanjima u zračnim lukama. Kako bi ipak dali malo više vremena, turnaround bi mogao iznositi sat i pol, što bi dodalo još 2 sata više na cijelo putovanje pa bi u konačnici putovanje iz Zagreba do Sydneya trajalo oko 28 sati. Nije puno brže ni s prijevoznicima s jednim stajanjem u Dubaiju ili Dohi, tek za koji sat kraćim putovanjem.
Teoretski, red letenja bi izgledao ovako:
- OU001 ZAG SYD 1900 0900+2 223
- OU002 SYD ZAG 1200 0600+1 223
- OU001 ZAG DXB 1900 0400+1 223
- OU001 DXB BKK 0530+1 15:30+1 223
- OU001 BKK DPS 1700+1 2200+1 223
- OU001 DPS SYD 2330+1 0900+2 223
- OU002 SYD DPS 1200 1500 223
- OU002 DPS BKK 1630 1930 223
- OU002 BKK DXB 2100 0100+1 223
- OU002 DXB ZAG 0300 0600+1 223
Za te letove bi, naravno, morali staviti broj 001 i broj 002 jer bi to bila prestižna ruta.
Naravno, takva operacija bi bila vrlo složena jer ne bi jedna “garnitura” pilota i kabinskog osoblja mogla odraditi cijelu rutu već bi moralo biti zamjena negdje putem na međustajanjima. Isto tako je i pitanje zračnih sloboda kako bi se putnicima omogućilo putovanje samo između zračnih luka međustajanja, primjerice između Dubaija i Bangkoka ili Bangkoka i Balija. Zatim, u slučaju bilo kakvog kvara zrakoplova kad bi, na primjer, zapeo na Baliju, njegova bi zamjena mogla stići tek za dan-dva pa se postavlja pitanje kako rješavati takve izazove. Ono što bi Croatia Airlines eventualno mogao “pokriti” samo su dva leta tjedno jer bi taj jedan zrakoplov uspio napraviti svega dva “kruga” u tom tjednu. Croatia ima premalenu flotu da bi mogla pokrivati svakodnevni let prema Sydneyu i pritom održavati sve ostale letove u mreži, tako da bi se s dva leta mogla zadovoljiti.
Bilo bi zanimljivo vidjeti bi li takav let mogao donijeti ikakvu zaradu ili bi bio potpuni promašaj i siguran gubitak novaca. Bi li putnici prihvatili let s toliko stajanja ili bi im to bila otegotna okolnost za odabir putovanja? Velika prednost putovanja zrakoplovom A220 je to što bi samo petina putnika bila nezadovoljna mjestom u zrakoplovu, a svi ostali bi bili sretni jer bi bili ili uz prolaz ili do prozora. Eventualni problem bi mogao biti nedostatak zaslona za zabavu tijekom leta, no, ako imaš internet i USB priključke za punjenje mobilnih uređaja, problema nema. Isto tako, manji kapacitet zrakoplova znači manje čekanje na ukrcaj i iskrcaj.
Možemo samo maštati i pričati kako bi bilo dobro kad bi tako nešto bilo pokrenuto, ali ako može Turkish, zašto ne bi mogla i Croatia, hehe. Bilo bi malo lakše kad bi imala “širokotrupca” u floti pa bi se to napravilo samo s jednim stajanjem. No, mnogi zračni prijevoznici iz Europe više ne lete do Australije, a ni ne planiraju letenje do tamo. Dakle, ni Lufthansa, ni Air France, ni KLM, ni Iberia, nitko od njih ne leti do Australije. Tek se sad Turkish pridružuje British Airwaysu u tome. Prema tome, izravni let ili let s nekim stajanjem iz neke od hrvatskih zračnih luka do Australije je čista znanstvena fantastika. Ako se netko odluči na taj potez, to bi jedino mogao biti Qantas, ali je upitno gdje smo mi po prioritetu u Europi. Stoga ćemo i dalje za letenje do Australije morati presjedati u nekoj od azijskih zračnih luka.
Samo zamislite koliko bi ljudi iz Azije koristilo internetske pretraživače kako bi naučili nešto o tamo nekoj Croatiji, to bi za njih bila čista egzotika, pa bi s marketinške strane ovo bio vrlo zanimljiv pokus.
Za kraj mogu samo spomenuti kako iz bivše Jugoslavije još samo Srbija ima dozvolu za letenje do Australije. Na popisu se nalazi i Sjeverna Makedonija, no nema definirane kapacitete, a ni broj letova. Dakle, prema sadašnjem dogovoru, ni od tamo se ne može letjeti prema Australiji.
Srbiji je, kao i Hrvatskoj, omogućeno sedam letova tjedno do Brisbanea, Melbournea, Pertha i Sydneya, dok je razlika u tome što ima neograničeni kapacitet prema bilo kojoj drugoj zračnoj luci u Australiji.
Maps generated by the
Great Circle Mapper – copyright © Karl L. Swartz.
