Na današnji dan prije 25 godina, po prvi je put s operacijama započeo hrvatski privatrni zračni prijevoznik Trade Air (TDR/C3 ). Ova tvrtka u vlasništvu kapetana Marka Cvijina se od osnivanja uzdigla u respektabilnog zračnog prijevoznika unatoč mnogim poteškoćama na koje je nailazio.
Kapetanu Cvijinu kao i svim zaposlenicima tvrtke, Avioradar čestita “rođendan” uz želje da što prije prebrode ovu globalnu krizu i nastave s radom.
Objavu kapetana Cvijina prenosimo u cijelosti:
- Trade Air prevezao medicinsku opremu iz Kine za Sloveniju
- Stigao drugi zrakoplov Airbus A320 za Trade Air
- TRADE AIR – potpisan novi dvogodišnji ugovor sa Israir Airlinesom
“Poštovani kolege i prijatelji,
Danas, 22.05.2020. obilježavamo 25 godina od prvog leta Trade Air-a.
Istog dana 1995. godine je napravljen prvi let pod TDR znakom na letu iz Zagreba za Bergamo za potrebe prijevoza pošiljki. Taj prvi let zrakoplovom unajmljenim od jedne mađarske firme mi se tako snažno usjekao u pamćenje. Dok sam s pokojnim ocem čekao na platformi zračne luke Zagreb da se taj zrakoplov parkira nakon slijetanja s pozicijskog leta iz Mađarske, činio mi se veći od najvećeg Airbusa jer je eto, sletio zbog nas.
Tko je uopće mogao pretpostaviti da će 25 godina kasnije ova mala firma s iznajmljenim Turboletom i bez ikakvog početnog kapitala izrasti u prijevoznika sa dva A320 i jednim F100 u svom vlasništvu, sa (barem do ove korone) stabilnim operacijama po Europi, Africi, bliskom istoku i Aziji, pa eto na kraju i Australiji. Tko je mogao pretpostaviti da ćemo imati bazu klijenata od preko 50 zrakoplovnih kompanija i da će nam područje operacija biti veće nego ikad prije.
I naravno, bilo je tu puno „ups and downs“. Bilo je i teških, skoro nepremostivih situacija, raznih tehničkih problemčića, oluja i oblaka, magli i vulkana, pustinja i snježnih prostranstava iznad kojih smo letjeli, ljutitih i sretnih putnika (ipak više ovih sretnih), ali i divnih trenutaka na svim krajevima svijeta gdjegod smo bili.
Ali na kraju, ništa ovo ne bi bilo moguće bez izuzetnog tima ljudi koji su radili ili još uvijek rade za Trade Air. Oni su potpis svake firme, te su svaki na svoj način doprinijeli da smo došli tu gdje jesmo. I s tim ljudima se iskreno nadam da ćemo stići i još dalje, koliko god to bude moguće. Jer ako smo sa F100 dosegli Australiju, vjerujem da sa ovim malo većim zrakoplovima možemo još i dalje.
Htio bih se zahvaliti stoga svim zaposlenicima, ali posebno Srđanu, Goranu, Zlatku, Ani, Veri, Draženu, kao i Seifu, Dalii, Dedi, Petri, Edinu, Tatjani, Nini, Iveku S, Marku V, Josipu B, Goranu C, Nikoli (Grunfu), Ivoni, Dini, Javorki, Željki, Marici, Morani, Marku S, Mariji, Šimi, Borni, pa onda Miki, Mislavu, Lojzi, Davidu, Ivanu P, Ivanu B, Ivanu Z, Luki P, Marku K, Josipu P, Čarliju i Zdenku, Miletu i Mišku, Ivani i Andrei M. Nadalje, tu su nam i Igor, Fabio, Martin, Irma, Hrvoje, Petar, Domagoj, Patrick, Laura, Victor, Matjaz, Tomo, Gabor, Stephen, Antonio, Janez, Joachim, pa onda Matko i Marijana, Buco, Josipa, Tihomir, Sanda, Leo, Dijana, Robert, Anabela, Ana-Marija, Valentina Šmitova, Andrea Šmitova, Sven i Bianca. Tu je još i cijeli tim naših i stranih kabinaca koji su dali svoj obol u našim operacijama – Sofia, Stephanie, Ileana, Hector, Virginia, Paula, Duško, Nevena, Begona, Alba, Ana C, Lucia, Maria, Francisco, Dorin, Nives, Samantha, Stjepan-Ivan, Sara, Juraj, Mirna. Također bih posebno htio zahvaliti i Željku K, Rati, Nikoli, Sandiju, Katji, Deki te još mnogima koji su godinama letjeli u firmi i definitivno ostavili svoj znak s nama.
Posebno bih htio istaći zahvalu mom pokojnom ocu jer bez njegove snage i intelekta ne bi ništa od ovoga nastalo. On je postavio temelje na kojima se ovo danas zasniva, te mi je iskreno žao što nije s nama da „napravi koji krug“ na nekom našem čarteru. Zahvaljujem se i mojoj majci koja je držala „sva četiri ćoška kuće“ dok je otac dizao temelje ove firme vrijedno radeći danju i leteći noćima između Zagreba i Bergama.
Ovo je velika obljetnica. Mnoge zrakoplovne kompanije ne dožive niti desetljeće, te sam ponosan da smo došli do četvrt stoljeća postojanja. I iskreno vjerujem da možemo nastaviti i dalje gdje smo stali kad je jednom ovaj virus povuče i svi putnici vrate u putnička sjedala.
A do onda sve vas pozdravljam. Da su neka druga vremena, ovo bi obilježili na drukčiji način, ali nadoknaditi ćemo sve ovo negdje na smjeni, u Sloveniji, Tel Avivu ili gdjegod drugdje.
Pozdrav vam svima drage kolege i prijatelji i mirno nebo svima.
Marko”
