RAZGOVOR: Dean Boljunčić - Direktor razvoja avijacije i partnerstva ZL Eindhoven

Suprug, otac, pilot, vječni zrakoplovni optimist i navijač klubova upitnog uspjeha. – naš opis današnjeg sugovornika.

No moramo nadodati da je i osoba koja, iako je otišao na zapad gdje su prepoznali njegovu stručnost, iznimno teško proživljava loše stvari koje se događaju u zrakoplovstvu u njegovoj domovini Hrvatskoj.

Više o sebi, svom životnom putu, zrakoplovstvu u Europi i Hrvatskoj razgovaramo sa Deanom Boljunčićem, direktorom razvoja avijacije i partnerstva zračne luke Eindhoven u Nizozemskoj.

Tko je Dean Boljunčić?

Prije svega, zrakoplovni zanesenjak i obiteljski čovjek. Posao koji radim jako me ispunjava i volim svaki radni dan jer baš svaki dan se u zrakoplovstvu može naučiti nešto novo. Osoba koja kaže da sve zna, zapravo zna jako malo. Pobornik sam one izreke da što se penješ više na planinu, vidiš veće prostranstvo koje možeš (moraš) istražiti. Naravno, moja obitelj mi je najveći oslonac i motivacija jer sve važne životne odluke napravio sam zajedno s obitelji i radi obitelji. Privatno sam zaljubljenik u sport općenito, vatreni navijač Rome i PSV-a, a kad mi obaveze to omogućuju, najviše se volim opustiti uz vožnju biciklom.

Ulazak u svijet zrakoplovstva

Zapravo, sve je krenulo još u srednjoj školi, kad sam se zajedno s najboljim prijateljem prijavio za vojnog pilota. Od nekih 1.200 kandidata, samo nas je 10 zadovoljilo sve kriterije i upisali smo prvu godinu fakulteta u Zagrebu. Kad sam pristupio selektivnom letenju u Zadru i kad sam prvi put zapravo osjetio zrakoplovstvo aktivno iz prve ruke, više nije bilo povratka jer kad ti jednom zrakoplovstvo uđe pod kožu, teško iz nje izađe.

Put do Eindhovena

Nakon odlaska iz HRZ-a, gdje sam imao čin poručnika te bio aktivni pilot helikoptera i instruktor letenja u Zadru, zaposlio sam se u Zračnoj Luci Pula na mjestu balansera zrakoplova (W&B officer). Uskoro sam napredovao do tzv. šefa prometa (duty manager), a kasnije i do voditelja Prometnog sektora (COO). Tadašnji novi direktor, g. Radmilo, promovirao me u voditelja Komercijalnog sektora (CCO) te sam upravo na tom položaju, gdje mi je jedna od glavnih odgovornosti bila ugovaranje novih letova, ruta i suradnje sa zrakoplovnim prijevoznicima, upoznao jako puno ljudi iz čitavog avio svijeta. Razne međunarodne tvrtke su očito prepoznale moj rad i znanje, što se vidjelo i velikim rastom zračne luke Pula, pa sam, između ostalog, dobio i ponudu za funkciju Head of Route Development u zračnoj luci Eindhoven. Zračna luka je prije mog dolaska imala manje od 5 milijuna putnika (2016)., dok smo u 2019. imali nešto više od 6,7 milijuna putnika. Kako sam već u Nizozemskoj imao blisku obitelj, moja obitelj i ja odlučili smo se na taj važan životni korak. Zasad smo jako zadovoljni, u međuvremenu sam napredovao do funkcije Head of Aviation Development & Partnerships, supruga je dobila stalan posao kao učiteljica u nizozemskoj školi, što joj je i struka, a djeca već idu u školu i vrtić. Prema tome, možemo reći kako je odluka o odlasku bila ispravna.

Strelovit rast zračnog prometa, koji je imao svoj vrhunac 2019. godine naglo je zaustavila i unazadila pandemija virusa COVID 19. Štete su ogromne. Kad očekuješ potpuni oporavak i kako vidiš budućnost zračnog prometa na globalnoj razini?

U Eindhovenu očekujem potpuni oporavak već u 2023.g. radi izvrsne strukture prometa koja je usredotočena na Leisure tržište (oko 50 %), VFR tržište (22 %), te ostatak na business tržište. Upravo radi te “zdrave” strukture prometa, očekujemo brži oporavak od ostalih zračnih luka. To se može i vidjeti u raznim izvješćima od ACI-ja.

Iskreno, ne vidim neke velike promjene globalnog tržišta prouzrokovane COVID krizom, vidim velike promjene u smjeru zaštite okoliša, raznih restrikcija, ali i novih standarda kod zračnih luka, ali i zrakoplovnih prijevoznika. Smatram kako se trebaju poboljšati ekološki standardi i kriteriji u smislu zaštite od buke, ali i emisije štetnih plinova. Neminovno je kako će u bliskoj budućnosti zrakoplovni prijevoznici koji koriste starije zrakoplove, plaćati više cijene na europskim zračnim lukama. Primjerice, i sama zračna luka Eindhoven je jedina zračna luka (koliko je meni poznato) koju mogu koristiti samo zrakoplovi koji zadovoljavaju Chapter 4 standard (iz 2007), a težnja nam je imato samo one zrakoplove koji zadovoljavaju Chapter 14 standard iz 2017.

Koliko će uspješna biti 2021. godina u Eindhovenu?

“Uspješna” je malo preteški izraz jer svakako neće biti uspješna s obzirom na 2019.g., dok će biti puno bolja od 2020.g. Moramo biti zadovoljni oporavkom ako vidimo rezultate u drugoj polovici godine koja će biti na prosjeku od 75 % od 2019 po broju putnika, odnosno oko 85 % po broju operacija. Trenutačno u 10. mjesecu, prosječni LF nam je oko 88 % ili prosječno 157 putnika po letu, što je iznad svih očekivanja.

Svjedoci smo kako države u ovoj krizi pomažu svoje nacionalne zrakoplovne prijevoznike dok, s druge strane, ostali prijevoznici nemaju nikakvu pomoć. Kako komentiraš tu neravnopravnost kao i činjenicu da u Europi zračne luke također nisu pomagane već stavljene na milost i nemilost tržištu?

To je i jedna od glavnih tema u ACI Economics Committee-u gdje predstavljam zračnu luku Eindhoven. Velika je neravnopravnost unutar sektora, a ono što smatram još gorim jest upravo pritisak i ucjene zrakoplovnih prijevoznika na zračne luke da im smanje svoje cijene. U tome su zračne luke dvostruko zakinute, s jedne strane prima se jako malo ili nimalo pomoći od države, a onda korisnici velikih državnih potpora prijete zračnim lukama neka im smanje cijene. I prihodi zračnih luka u velikoj većini ovise o broju putnika te radi toga smatram da je itekako potrebna zaštita zračnih luka od agresivnih korisnika državnih potpora.

Zračne luke u RH ti nisu nepoznanica. Koje je tvoje mišljenje o njihovom radu i gdje vidiš priliku za napredovanje i što bi se moglo raditi bolje, a koji su najveći problemi.

Teško je generalizirati i staviti sve zračne luke pod isti nazivnik jer sam u svojem radu upoznao jako puno kvalitetnih ljudi, ali, nažalost, i onih manje kvalitetnih koji rade na rukovodećim mjestima na zračnim lukama u HR. Smatram da se svakako treba poboljšati dugoročno planiranje na strategijskom, financijskom i infrastrukturnom planu, te povećati standard zaštite okoliša.

U zadnje četiri godine, koliko radim u Eindhovenu, jako sam puno naučio o samoj organizaciji, dugoročnom planiranju, kontrolingu i odnosu top managementa prema ostatku radnika, a tu je zapravo ključ uspjeha i međusobnog povjerenja. Konkretno u Eindhovenu imamo TP (Tactical plan) i BP (Business plan) koji prikazuju petogodišnje i četverogodišnje planiranje svih prihoda po mjesecima, kao i planiranih rashoda, s naglaskom na CAPEX i OPEX. Moje je iskustvo u HR bilo planiranje isključivo na godišnjoj, a ponekad i na ad-hoc razini, što sad smatram apsolutno nedopustivim, dok sam to nekad smatrao normalnim financijskim planiranjem.

S druge strane, jedna od najvažnijih stavki za ostvarenje takvih planova i strategija jest da su stručni i kvalitetni ljudi postavljeni na rukovodećim mjestima, od top do middle managementa.

Zračna luka Eindhoven je u sustavu RSG (Royal Schiphol Groep), zajedno s Amsterdamom, Rotterdamom, Brisbaneom (Australija), JFK-om (Terminal 4) i Hobartom (Tasmanija), te svi prate isti model upravljanja. Model upravljanja se jako puno razlikuje od modela upravljanja u HR i po mom je mišljenju nemjerljivo učinkovitiji, kako za vlasnike, tako i za same radnike. Jedan banalni primjer je da CEO Eindhovena sjedi i radi zajedno sa svim ostalim radnicima i uopće nema svoj ured, dok jedan radnik, kolega, za doći u ured pojedinih CEO-a u HR, prethodno se treba najaviti, a onda doslovno treba proći nekoliko vrata i tajnica kako bi došao do CEO-a.

Croatia Airlines je rupa bez dna u koju su uloženi basnoslovni novci samo za pokrivanje gubitaka nastalih katastrofalnim menadžmentom, a što traje desetljećima. Od imovine su ostale samo mrvice. Izgledno je kako će i nakon ove godine novca nedostajati. Uprava u javnost plasira bajke o nabavi novih zrakoplova i proizvođači izvode preformanse na ZL Zagreb. Je li prema tvom mišljenju izgledno ostvarenje pomlađivanja flote i na koji način?

Ovo je vrlo teška tema i iskreno ne znam koja je strategija Croatia Airlinesa, koji je zapravo “purpose” Croatia Airlinesa. Ako je to strateški nacionalni prijevoznik koji želi imati značajnu ulogu u našem sektoru u HR, smaram kako je obnova flote itekako potrebna i korisna. Uz sve više cijene goriva koje po nekim podacima iznose oko 30 % ukupnih troškova, uz najavljene više cijene na zračnim lukama koje iznose oko 7 % ukupnih troškova, obnova flote je potrebna kako bi se osigurali budućnost i opstanak. Samom obnove flote izravno se može utjecati na oko 40 % ukupnih troškova, što svakako nije zanemarivo. Teško mi je komentirati koji je najbolji način obnove flote jer nisam upoznat sa samim ponudama proizvođača zrakoplova, kao ni s financijskim mogućnostima Croatia Airlinesa.

Tvoji početci u civilnom zrakoplovstvu su bili u Puli. Kako vidiš ZL Pula za 10 godina?

Pula svakako ima veliki potencijal razvoja, što se i pokazalo u zadnjih 10 godina kad se povećao promet putnika za više od 100 %, a što svakako nije došlo slučajno. Mislim kako Pula itekako ima tu još prostora najprije za oporavak od krize, a onda za napredak i ne samo u broju putnika, već općenito u značaju zračne luke Pula za regiju, unutarnju organizaciju, razvoj partnerstva (Stakeholders management), te povećanje ukupnih prihoda. Naravno, to će uvelike ovisiti o strategiji, znanju i viziji uprave Zračne luke Pula.

Tvoju stručnost su prepoznali u Europi. Je li bilo ponuda u RH?

Da, bilo je ponuda i iz Hrvatske, ali u tom trenutku nisu mi bile zadovoljavajuće, a pritom ne mislim u financijskom smislu jer financije mi nikad nisu bile glavni motiv i prioritet.

Postoji li mogućnost Deana vidjeti u nekoj rukovodećoj ulozi u Hrvatskoj?

Ne bih nikad isključio tu mogućnost, ali mislim kako bi se prije toga trebale promijeniti neke stvari u smislu sustava vrijednosti i odgovornosti, kao i sam model upravljanja.

Posljednji put smo se vidjeli u Hannoveru na konferenciji koja se bavi povezivanjem zračnih luka i prijevoznika i na kojoj se dogovaraju nove linije. Koliko je važno biti prisutan na takvim konferencijama i jesi li zadovoljan prisutnošću i aktivnošću hrvatskih zrakoplovnih subjekata na njima?

Jako je važna prisutnost na takvim konferencijama jer ukoliko jednom nisi prisutan, vrlo lako padneš u zaborav zrakoplovnih tvrtki. Vrlo važno je susresti se s njima, ali i kolegama s drugih zračnih luka jer se uvijek nešto može naučiti od njih, ali i zajedno dogovoriti strategiju za privući određenog zrakoplovnog prijevoznika. Pogotovo u ovo krizno vrijeme kad se svi želimo vratiti na stanje iz 2019. g. Od HR zračnih luka, više-manje stalno viđam kolege i uvijek rado popričamo, izmijenimo mišljenja i poneki savjet. Jedino u zadnje vrijeme nisam vidio da Croatia Airlines aktivno sudjeluje na Routes konferencijama, što me iskreno iznenadilo jer prisustvom na takvim konferencijama jako se puno može dobiti, a jako malo izgubiti.

Osim Rome i PSV-a, navijaš i za jedan klub u američkom nogometu koji je uspješan kao i hrvatsko gospodarstvo. Otkud ljubav prema tom sportu?

Da, moja bolna točka su New York Jets i NFL. U NFL i Jetse sam se zaljubio za svojeg prvog posjeta New Yorku, kad sam sa svojom obitelji koja tamo živi i koja je vatreni navijač Jetsa, gledao tadašnji Play Off (nažalost, i zadnji u kojem su Jetsi sudjelovali). Tako se ta strast za NFL-om i Jetsima prenijela na mene. Svake nove sezone se nadam kako je to konačno naša sezona, ali već nakon prvih par utakmica, moje nade puknu kao mjehurić od sapunice i vratim se u stvarnost.