Kao prilog raspravi o sadržaju prijedloga novog Zakona o otocima te skoroj tematskoj sjednici VRH koja se ima održati u našem gradu, spomenimo ključno područje zračnog prometa koje je u prijedlogu za sada u potpunosti izostalo….
Helidrom Smokovnik-Rudine koji se nalazi na cesti za Viru (Županijska cesta 116) nastao je iz nužde kao nasušna potreba tijekom godina domovinskog rata. Na njemu su radili dobrovoljno i zalagali se oko njega mnogi građani a red je izdvojiti dvojicu posebno zaslužnih, prvo našega pokojnog don Joška (Msgr Josip Šantić, u to vrijeme naš župnik i vikar Biskupije) te dr. Drago Carić ispred Doma zdravlja a i svi ostali ovdje nespomenuti, koji su radom i sredstvima ili jednostavno lijepom riječi pomogli u realizaciji.
Ratno vrijeme, ratne navade – helidrom je napravljen provizorno, bez odgovarajuće dokumentacije te je de facto ilegalan. Kao takav, ucrtan je u prostorni plan SDŽ kao “interventni helidrom” – kategorija za koju ne postoji nikavo regulatorno uporište u HR regulativi ili EU pravnoj stečevini. Doduše propisi EU razine prepoznaju takve objekte kao takozvane PIS (Public Interest Site Regulation (EC) No 216/2008) za što je uvjet da je isti bio u punoj funkciji prije početka 2004. godine.
Nažalost VRH je propustila proglasiti PIS za interventne helidrome na ozemlju RH što je imalo jako štetne posljedice po njihovu funkciju i sigurnost operacija jer je izostala zaštita prilaznih ravnina – smjer od kuda helikopter prilazi helidromu ili leti sa njega. Žrtvom takve nebrige nije samo naš helidrom u čijoj su neposrednoj bilzini narasle hrpe građevinskog otpada od 10-15 m, nego i helidromi Firule/Split ili Dubrava/Zagreb, oba vitalni bolnički objekti. EASA i dan danas održava kategoriju objekata PIS pa je upravo na javnoj raspravi amandman na propise, koji se može naći na stranicama agencije.
Prošlo je 10 godina od kada su građani Hvara, turističko gospodarstvo i gradska uprava došli do spoznaje o nužnosti stavljanja helidroma u punu funkciju, prvenstveno kao elementa prometne povezanosti grada i otoka sa kopnom i susjednim otocima. Vrlo brzo je postalo jasno te 2008. na 2009. da ne postoji formalno pravni okvir (Pravinik) za tako nešto. Slijedeće dvije godine potrošene su na lobiranje i objašnjavanje nadležnima da RH jednostavno treba takav dokument. Predmetni Pravilnik je konačno 2011. ugledao svijetlo dana u izdanju NN 24/2011
Vaš autor je imao zadovoljstvo napisati 16 članaka u njemu, sve po uzoru na relevantne propise ICAO Annex 14 Vol II i FAA (USA) tako da je RH dobila u tom tenutku vrlo suvremen i primjeren propis, uskoro punopravnoj članici EU.
Sada Vi vjerovatno razmišljate: Koliko je helidroma u RH sagrađeno ili privedeno svrsi, prema tom važećem Pravilniku?! Odgovor je nula, niti jedan. Čisto za informaciju, po sukladnosti propisima najbilži je helidrom Madarevo sagrađen 2008. uz Bolnicu Dubrovnik ali je i tamo izostalo nekoliko ključnih koraka, prema poštivanju propisa a time primjerenoj razini sigurnosti operacija.
No vratimo se mi na naš Hvar, posljednji organizirani pokušaj za privođenje našeg helidroma punoj svrsi desio se 2014. godine kada smo u suradnji sa Makarskom i Komižom aplicirali na EU sredstva ali desila se čudna, nikada razjašnjena, diskvalifikacija po osnovi sukladnosti sa Natura 2000, za koju nije bilo osnove jer su helidromi prema Zakonu o zaštiti prirode u ovoj konfiguraciji aktivan element zaštite prirode. Mjesto sa kojega se intervenira brzom dostavom brana u podvjesnom teretu u slučaju bilo kakve ekološke nepogode od požara do izljeva nafte i slično. U tom trenutku to je bila itekako važna funkcija obzirom na tada aktualne planove o ponovnom bušenju Jadrana u potrazi za ugljikovodicima – na sreću projekt bušenja je izostao ali nije isključena obnova.
Potrebno je posebno naglasiti da privođenje helidroma javno prometnoj svrsi ima direktan efekt smanjenja buke i to iz dva razloga. Strogo propisane prilazne ravnine u ovisnosti od doba dana te meteo uvjeta te operacije modernih civilnih helikoptera 30 do 50 % manje poletne težine u odnosu na ove vojne, na koje su građani navikli.
Izvor Žveljarin: Ni na nebu ni na zemlji – što sa helidromom?
Foto © Josip Miljenko Džoja (Helidrom Split-Firule)
