Sukladno NOTAM-u, Aerodrom Lučko je zatvoren do 31. kolovoza, a kako AvioRadar neslužbeno doznaje, zatvorenost se može produžiti i do daljnjeg. S Lučkog su jedino dozvoljeni letovi policije i vojske, dok privatni vlasnici, tvrtke i Fakultet prometnih znanosti ne smiju letjeti.
C0158/22 - AD CLOSED TO ALL TFC EXCEPT MIL AND POLICE HEL. 01 JUL 11:32 2022 UNTIL 31 AUG 23:59 2022. CREATED: 01 JUL 11:33 2022
Pravno gledano, zabranjena su polijetanja i slijetanja za sve zrakoplove osim vojske i policije. Dozvoljena su samo napuštanja aerodroma s ciljem premještanja zrakoplova na drugi aerodrom, a to isključivo uz posebnu dozvolu Hrvatske agencije za civilno zrakoplovstvo. Također, zatvorenošću aerodroma je pogođena i popratna (privatna) imovina koja sa zatvaranjem aerodroma ne ispunjava svoju namjenu . Uz to, vlasnici zrakoplova koji su kupili određene količine goriva isto ne mogu preuzeti jer, neslužbeno doznajemo, aerodrom trenutno nema operatera, odnosno zaposlenika koji je zadužen za istakanje goriva s aerodromske pumpe za gorivo.
Ono što zbunjuje jest činjenica da je najveći aerodrom generalnog zrakoplovstva u Hrvatskoj zatvoren i to usred ljetne sezone letenja, u vremena kada bi se na Lučkom da je otvoren, čekao red na polijetanje ili slijetanje.
No kako je uopće moguće da se tako nešto dogodi? Kako AvioRadar doznaje, zamršeni imovinsko-pravni odnosi i nemogućnost operatera kao pravne osobe da zaposli fizičku osobu operatera letjelišta onemogućavaju normalan rad aerodroma. Naime, Aerodrom Lučko je u suvlasništvu/suoperatorstvu MORH-a i Aerokluba Zagreb. Dok MORH redovno obavlja svoj dio obveza i drži aerodrom funkcionalnim za vlastite potrebe i potrebe MUP-a, Aeroklub Zagreb se godinama ponaša maćehinski prema vlastitoj imovini. Problemi postoje godinama, operator je konstantno u svađi s korisnicima, a aktualna eskalacija situacije je dovela do trenutnog stanja u kojem je Aeroklub Zagreb jednostrano i bez najave zatvorio aerodrom za civilni promet.
O lošem upravljanju aerodromom od Aerokluba Zagreb svjedoče brojni slučajevi, a situaciju najzornije opisuju nedavno otvorena privatna letjelišta u blizini Lučkog, upravo od strane zrakoplovaca kojima je rad i letenje s Lučkog bilo otežano. Grad Zagreb nema sekundarnog aerodroma kao niti aerodroma za generalno zrakoplovstvo u pravom smislu te riječi. Upravo se u tom segmentu Lučko trebalo iskazati, no operator je imao druge planove. Aerodrom konstantno propada već godinama, područje letjelišta je ugroženo građevinama kojima prijeti rušenje, prilazna cesta aerodromu je derutna, a najosnovnija sigurnost zrakoplova je ugrožena oštećenom ogradom što dozvoljava divljači ulaz na uzletno-sletnu stazu.
Dok se mnogi letači slažu da je Lučko trebalo unaprijediti svoju infrastrukturu (asflatirati pistu, ugraditi osnovnu rasvjetu, uvesti graničnu kontrolu, produljiti radno vrijeme kontrolnog tornja, uvesti JET A-1 mlazno gorivo, itd.), AK Zagreb nije u mogućnosti osigurati niti najosnovnije uvjete za rad aerodroma.
Prije dolaska koncesionara na ZL Franjo Tuđman, zrakoplovci su imali relativno jeftinu alternativu za letenje, s obzirom na to da je tadašnji operator Zračne luke Zagreb omogućavao letenje generalnoj avijaciji. Dolaskom novog koncesionara isti je, sasvim logično, odlučio riješiti problem usporavanja prometa zbog generalne avijacije povećanjem taksi za slijetanje i opsluživanje zrakoplova. Time je Lučko postalo jedina opcija “malom” zrakoplovstvu za područje kojem gravitira više od milijun stanovnika.
Iako u okolici Zagreba postoje alternative, iste su mnogima nepristupačne ili je stanje aerodroma u još gorem stanju od Lučkog. Također nije moguće zanemariti činjenicu kako je Aerodrom Lučko jedini aerodrom generalnog zrakoplovstva u blizini koji ima pumpu za zrakoplovno gorivo Avgas 100LL.
Jedna od alternativa je Aerodrom Zabok koji, zbog lošeg upravljanja, biva zatvoren veći dio godine (uz to što nema raspoloživog goriva, nema hangara, pista nije ograđena, itd.). Varaždin je najbliža alternativa koja pruža asfaltiranu pistu, a travnate piste poput one na Lučkom u okolici Zagreba postoje još i na na privatnim letjelištima Zvekovac (Dubrava) i Pisarovina.
Koliko će dugo korisnici Lučkog i njihovi zrakoplovi biti taoci lošeg upravljanja aerodromom preostaje za vidjeti, no šteta je već učinjena, s obzirom na to da su mnoge letačke škole i tvrtke koje se bave panoramskim letovima i padobranskim skokovima već tjedan dana onemogućene u obavljanju svojih djelatnosti. Kao slamku spasa neki od vlasnika su iskoristili posebnu dozvolu Hrvatske agencije za civilno zrakoplovstvo za napuštanje aerodroma. Zanimljivo je kako je, neslužbeno doznajemo, i matični aeroklub (suoperator aerodroma Lučko ), AK Zagreb, najavio premještanje svojih letjelica na obližnje aerodrome.
