Na današnji dan - Hudson Miracle

15. siječnja 2009. godine, let US Airways 1549 (AWE1549), Airbus A320 kojim je upravljao kapetan Chesley B. Sullenberger “Sully” i prvi časnik Jeffrey Skiles, nakon otkaza oba motora prinudno je sletio na vodu (ditching) na rijeku Hudson (NY).

Zrakoplov Airbus A320-200 registracije N106US, poletio je na US Airways redovitom komercijalnom letu iz zračne luke LaGuardia u New Yorku za Charlotte Douglas International Airport, North Carolina. Oko tri minute nakon polijetanja, u 3:27 pm po lokalnom vremenu, avion je tijekom inicijanog penjanja iz LaGuardie, sjeveroistočno od George Washington Mosta, naletio na jato kanadskih gusaka. Udar ptica prouzročio je prekid rada oba motora .
Iako je prvotni plan posade bio vratiti se na LaGuardiu, postalo im je jasno da to neće biti moguće, jer je avion bez pogona naglo gubio na visini. Kapetan Sullenberger je okrenuo avion na jug i “jedreći” iznad Hudson, sletio u rijeku u samom središtu Manhattana, 208 sekundi nakon što je izgubio pogon.

“Miracle on the Hudson” vs “Sully movie”

2. rujna 2016. premijerno je prikazan film “Sully” u režiji Clinta Eastwooda i sa Tomom Hanksom u glavoj ulozi. Film je baziran na autobiografskoj knjizi “Highest Duty: My Search for What Really Matters” kapetana Chesleya Sullenbergera i Jeffreya Zaslowa.

Svi karakteri u filmu uključujući putnike i spasioce su stvarni. Svi osim članova NTSB odbora (National Transportation Safety Board) koji je vodio istragu. Evo i objašnjenja zašto :

Filmski NTSB istražitelji su izmišljeni likovi, sa vrlo malo povezanosti sa istražiteljima ‘stvarnog’ NTSB-a, u sastavu: predsjedavajuća Deborah AP Hersman, dopredsjednik Christopher A. Hart, član Robert L. Sumwalt, među ostalima.
Kapetan Sullenberger je inzistirao na promjeni imena, jer film tretira NTSB istražitelje kao “negativce” priče, oslikava ih osvetoljubivima, daleko više nego što su bili u stvarnom životu. Tri glavna filmska NTSB člana odbora, nemaju nikakvih dodirnih točaka sa svojim stvarnim kolegama. Film je jednostavno trebao ‘negativca’ pa je to postao NTSB odbor.
U stvarnosti, NTSB-u je trebalo 15 mjeseci da bi zaključili istragu i donijeli zaključak da su Capt. Chesley “Sully” Sullenberger i kopilot Jeff Skiles napravili pravu odluku ‘ditchinga’ u rijeku Hudson.

Sličan dramatični efekt filma je postignut i sa navedenim simulacijama leta. One su zaista i učinjene ali tek nekoliko mjeseci nakon ditcinga. Približno 12 simulacija obavljeno je u sjedištu Airbusa u Toulouseu, Francuska. U prve četiri od četiri simulacije piloti su se uspješno vratili do najbliže piste na LaGuardia aerodromu. Međutim te su simulacije započete od trenutka udara ptica u motore. Simulirani scenariji nisu računali na “ljudski faktor”, i onih osnovnih 30 sekundi potrebnih za donošenje odluke. Obavljeno je još devet simuliranih pokušaja slijetanja na LaGuardiu, uzimajući u obzir ljudski faktor i varijable slijetanja na drugi pistu LaGuardia aerodroma kao i neupravljivost zrakoplova. Samo tri od tih pokušaja bila su uspješna. Na kraju, FAA se složio s onim što je kapetan Sullenberger naveo u svojoj knjizi, “morao sam biti siguran da bismo to mogli napraviti”, napisao je, “jer bi se tom odlukom isključile sve druge opcije”, i vjerojatno moglo ubiti “tko zna koliko ljudi na tlu.” Nema jamstva da bi 70-tonska ‘jedrilica’ izbjegla nebodere Manhattana.

Ono što nigdje nije izmijenjeno je status ‘čudesnog’ slijetanja na Hudson. Čudesnog jer da bi na vodu spustio zrakoplov a da ne završi katastrofalno, kapetan Sully je let 1549, letjelicu od 70 tona i bez motora morao spustiti pod savršenim kutom i savršenom brzinom. Da je nos zrakoplova bio previsoko, osim što bi se značajno smanjila brzina leta, udarac u trup bio bi presnažan i polomio bi se na pola. Obratno, naprijed nagnut nos bi povećao brzinu ali previše nagiba bi značilo da bi motori prvi udarili u vodu, također rezultirajući pucanjem trupa.

Airbus A320 , US Airways je sa minimalnim oštećenjem ispod repa zrakoplova, 24 minute plutao na površini rijeke Hudson. Svih 155 putnika i članova posade je spašeno. 78 od njih je liječeno zbog ozljeda. Većina ih je bila manja poput hipotermije, a samo 5 ih je bilo ozbiljno, poput duboke porezotine na nozi domaćice zrakoplova Doreen Welsh.