Predstavnici vlade RH nedavno su izjavili kako se uskoro nastavljaju pregovori oko davanja Croatia Airlinesa u strateško partnerstvo. Podsjetimo, prije korona-krize najveći je interesent za strateško partnerstvo bio grčki Aegean Airlines. Svemu u prilog ide i sve glasnije spominjanje u javnosti Aegeana kao potencijalnog kupca CTN-a
No, zašto je Aegean zainteresiran za udio u Croatia Airlinesu i kako bi te dvije tvrtke mogle funkcionirati u slučaju ulaska u partnerstvo? Cilj ovog članka je ukraktko analizirati tvrtke po pojedinim segmentima i pokušati donjeti zaključak “što bi bilo kad bi bilo”. Članak je pisan u formatu komentara te nužno ne predstavlja stav uredništva portala avioradar.hr.
- Ethiopian Airlines naručio A350-1000
- CTN:”Obnova flote će započeti kad za to budu stvoreni uvjeti”
- E195E2 ili A220 – Kako bi izgledala nova flota Croatia Airlinesa
- Boeing 737 MAX nova opcija za obnovu flote Croatia Airlinesa?
Prva činjenica koja stavlja Aegean u povoljan položaj pri eventualnoj kupnji udjela jest to što je Aegean EU tvrtka, odnosno može preuzeti većinski udio unutar CTN-a, za razliku od “non-EU” tvrtki koje mogu akvizitirati najviše 49 % udjela. Uz to, Croatia i Aegean zračni su prijevoznici koji djeluju u iznimno sezonalnim zemljama orijentiranim prema turizmu, gdje se većina putničkog prometa “okrene” ljeti. Ovdje Aegean ima prednost u iskustvu rukovođenja tvrtkom koja uspješno djeluje u spomenutim uvjetima.
Po pitanju flote, Croatia Airlines i Aegean Airlines trenutačno imaju identične flote sastavljene od obitelji zrakoplova A320 i DHC 8-400. To bi omogućilo razmjenu zrakoplova, a po potrebi i posada i tehničkog osoblja između prijevoznika. No, poznato je kako je Croatia Airlines u postupku obnove flote. Iako nije odlučeno koji će tip zrakoplova biti nova “kralježnica” flote Croatia Airlinesa, skoro je sa sigurnošću poznato kako to neće biti niti A320, a niti DHC 8-400. Ujedno bi to moglo značiti da je moguće kako je Aegean ili bilo koji potencijalni interesent za CTN uvjetovao promjenu flote prije službene akvizicije.
Za Aegean, to bi značilo kako nije presudno da CTN operira istim tipovima zrakoplova kao i matična tvrtka, isto kao i to da Aegeana ne zanima dijeljenje flote i razmjena zrakoplova, posada i tehničkog osoblja. Jedino što ih ga moglo zanimati je da trošak obnove flote ne snosi strateški partner nego sadašnji vlasnik.
Što bi se dogodilo s letačkim operacijama u slučaju kad bi Aegean postao strateški partner Croatia Airlinesa? Najvjerojatnije ništa spektakularno. Aegean i Croatia lete sličnu mrežu odredišta te su oba članovi Star Alliancea. Za očekivati je kako bi Aegean kao općenito uspješniji prijevoznik napravio korekcije u redu letenja, napravio code-share za letove Aegeana iz Hrvatske u Grčku ili bi ih izvodio Croatijinim zrkaoplovima, vjerojatno bi veći naglasak bio stavljen na sezonska odredišta Croatia Airlinesa, te kako bi putnicima (uz provedene korekcije reda letenja) bilo omogućeno letenje preko Aegeanovog huba u Ateni (nadolazeća implementacija Schengenskog prekograničnog režima tome ide u korist). Uz to, za očekivati je kako bi došlo i do određene ekspanzije odredišta u mreži letova Croatia Airlinesa, s obzirom na povećanje flote u broju zrakoplova i sveukupnom kapacitetu.
U ovom slučaju pomalo i razočarava to što Aegean trenutačno nema širokotrupne niti druge “long haul” zrakoplove, što u ovom trenutku eliminira “tihu patnju” Croatie početi letjeti preko oceana. Čak kad bi Aegean i krenuo u tom smjeru, izglednije je kako će takav promet razvijati iz svog prometnijeg huba, Atene, koji je u pretpandemijskoj 2019. godini brojao preko 25 milijuna putnika, naspram Zagreba koji je u istoj godini ostvario nešto manje od 3,5 milijuna putnika (prema našem mišljenu, čak i unatoč tome što Zagreb ima znanto slabiju mrežu prekooceanskih letova, naspram Atene u koju lete American Airlines, United Airlines, Delta Airlines, Air Canada, Air Transat pa i Emirates na letu Dubai – Atena – New York).
Mišljenja smo kako bi novi strateški partner vjerojatno zadržao brend Croatia Airlinesa, “livery”, te sveukupan “brand awareness” CTN-a. Navedeno je izgledno s obzirom na to što je Aegean grčko nacionalno ime, a prosječni putnik, kada putuje u neku državu, prvo pretraži letove prijevoznika te zemlje.
Ono što bi Aegeanu moglo biti dodatno zanimljivo jest sektor tehničkih poslova Croatia Airlinesa kao jedini profitabilni dio prijevoznika koji obavlja unosan posao, te koji ima stalne strane klijente koji donose redoviti posao tom dijelu tvrtke. Novi strateški partner vjerojatno ne bi “dirao” tehniku u smislu premještanja usluge s obzirom na prednosti, između kojih je i i to što je tehnika Croatia Airlinesa jedini MRO (Maintennance and Repair Organisation) na zragrebčkoj zračnoj luci.
Ono što bi se ipak diralo najvjerojatnije je uprava. Sasvim je izgledno kako bi novi većinski vlasnik radio rezove u broju ljudi te kako bi u Hrvatskoj ostali samo zaposlenici nužni za funkcioniranje tvrtke, odnosno oni koji bi izvršavali odluke donesene u Ateni. Ono što bi ostalo u Zagrebu samo su službe poput tehnike, usluga putnicima, organizacije posada i sl. Ostali menadžment bi se najvjerojatnije izvodio iz uprave većinskog vlasnika.
Uz sve navedeno, izgledno je kako bi Aegean unificirao uslugu putnicima između tvrtki, što bi Croatii svakako išlo “na ruku” s obzirom da su ta Aegeanova usluga i “in-flight service” bolji od onog u Croatia Airlinesu.
Na posljetku, svakako je važno napomenuti kako bilo koji potencijalni strateški partner, pa tako i Aegean, svjesno ulaze u pregovore unatoč činjenici kako Croatia Airlines po svojoj imovini ne raspolaže prevelikim vrijednostima. Naime, Croatia Airlines od vrijednijih stavki u vlasništvu ima samo tehniku (hangare i okolno zemljište), određeni broj Airbusa koji nisu prodani po modelu “Sale and Lease Back” (koji će vjerojatno do dolaska strateškog partnera biti rashodovani) te slotove na nekim europskim zračnim lukama. Sve ostalo (upravna zgrada u Buzinu, prostori na zračnim lukama, flota DHC 8-400 zrakoplova i neki od Airbusa) je u najmu. Jednostavnije rečeno, potencijalni strateški partneri su zainteresirani za nacionalnog prijevoznika kao takvog te njegovu prepoznatljivost, poziciju, “know-how” tehnike i sl., u odnosu na vrijednost imovine tvrtke.
Ono što je skoro sigurno jest to da će putnici (a skoro sigurno i zaposlenici), osjetiti razliku, nadamo se, na bolje.
