Razvojem zrakoplovstva, od povijesnog leta braće Wright 1903. g. zrakoplovom težim od zraka koji je bio pogonjen motorom, čovjek je težio ići više, brže i dalje, ali veliki mu je problem predstavljalo upravljanje letjelicom. Pet godina od prvog leta, Henri Farman je nedaleko od Pariza napravio prvi let s upravljivim zrakoplovom: poletio je, napravio zaokret oko markera na zemlji i nakon 1 minute i 28 sekundi sletio je na mjesto polijetanja koristeći samo kormilo pravca. Nekoliko mjeseci nakon, Wilbur Wright sa svojim je lakim dvokrilcem poletio i napravio dva vrlo elegantna i kontrolirana zaokreta. Njegov zrakoplov, za razliku od Farmanovog, imao je mogućnost valjanja i skretanja, tj. promjene nagiba.
Upravljačke površine na današnjim modernom putničkom zrakoplovu su:
- na okomitom stabilizatoru – kormilo smjera (pravca)
- na vodoravnom stabilizatoru – kormilo dubine (visine)
- krilca na krilima /aileroni (za poprečni nagib), zakrilca (flapsovi), pred krilca i zračne kočnice.
Kormilo dubine/visine (elevator)
Kormilo dubine je pomičan dio vodoravnog stabilizatora i nalaze se iza stabilizatora. Pomakom ručice ili volana naprijed ili nazad, na obje strane stabilizatora kormila se pomiču istovremeno. (na slici)
Kormilo dubine se ne mora nužno nalaziti na stražnjem dijelu trupa, može se nalaziti i na nosu zrakoplova. Takve zrakoplove nazivamo zrakoplovi s canardom.
Krilca (aileroni)
Krilca (aileroni) nalaze se pri vrhu krila i služe za upravljanje zrakoplovom oko uzdužne osi. Oba krilca rade istovremeno i na taj način mijenjaju zakrivljenost profila na obje strane u suprotnom smjeru. Na taj način strana krila sa spuštenim krilcem stvara profil povećane zakrivljenosti pa, prema tome, i većeg uzgona, dok suprotna strana povećava otpor te tako radi obrnuto. Krilca se kontroliraju pomakom upravljačke ručice, tj. volana lijevo-desno.
Kormilo smjera
Nalazi se na vertikalnom stabilizatoru. Zadatak kormila smjera je stvoriti moment oko okomite osi zrakoplova, a posljedica je promjena smjera leta. Upravljanje se obavlja preko nožnih komandi koje su najčešće u obliku papučica i nalaze u kabini pilota.
Zakrilca (flapsovi)
Zakrilca su površine za povećanje uzgona koje mijenjaju ukupan uzgon krila povećanjem zakrivljenosti profila, a ponekad i povećanjem površine krila (“Fowler” zakrilce). Osim povećanja uzgona, zakrilca također povećavaju i aerodinamički otpor koji je izrazito koristan pri slijetanju jer omogućava niske brzine slijetanja. Nalaze se na izlaznom rubu krila prema trupu zrakoplova. Najčešći tipovi zakrilca koji se susreću u primjeni su: obično zakrilce, “fowler zakrilce” te zakrilce s prorezom. Zakrilca se kontroliraju ručicom za izvlačenje zakrilaca.
Predkrilca
Predkrilca su uređaji za povećanje uzgona koji se nalaze ispred ili u samom napadnom rubu krila. Osiguravaju bolje opstrujavanje zraka oko aeroprofila krila i smanjuju zračna vrtloženja na gornjaci krila. Kontroliraju se istom ručicom kao i zakrlica.
Zračne kočnice (spolieri)
Zračne kočnice su pomične površine na gornjoj strani krila koje svojim podizanjem kvare opstrujavanje zraka oko aeroprofila i povećavaju otpor u svrhu kočenja ili upravljanja zrakoplova.Osim spoilera na krilima također oni se mogu postaviti na stražnji dio trupa. Tijekom leta koriste se najviše za smanjenje brzine i, po potrebi, za povećanje brzine propadanja. Na velikim zrakoplovoima pri večim brzinama spoileri se koriste istovremeno kad i aileroni za nagib zrakoplova. Na zemlji se koriste kako bi smanjile stazu slijetanja. 
Danas su upravljačke površine na velikim putničkim zrakoplovima najčešće pogonjene hidrauličkim putem, a na manjim zrakoplovima, kao što su Cessna 150 i Cessna 172, najčešće pogonjene neposredno pomakom upravljačkog volana zato što na takvim zrakoplovima nije potrebna velika sila za pomak upravljačkih površina.
Foto : Avioradar
